Prva prvostepena presuda za femicid u Federaciji Bosne i Hercegovine izrečena je 6. novembra pred Kantonalnim sudom u Mostaru. Anis Kalajdžić osuđen je na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora od 45 godina zbog ubistva Aldine Jahić i drugih krivičnih djela. Ova presuda predstavlja važan trenutak u primjeni izmjena Krivičnog zakona FBiH, kojima je teško ubistvo ženske osobe, odnosno rodno zasnovano ubistvo, prepoznato kao posebno krivično djelo. 

Ipak, iza prve primjene zakona stoji još jedan izgubljen život. Nijedna presuda, bez obzira na visinu kazne, ne može vratiti Aldinu Jahić njenoj porodici. Zato ovaj trenutak nije povod za slavlje, već prilika da se podsjetimo na značaj zakonskih promjena, ali i na odgovornost institucija i društva da učine sve kako bi se nasilje prepoznalo i zaustavilo prije nego što dovede do najtežih posljedica.

Od građanskog zagovaranja do zakonske promjene

Uvođenju femicida kao posebnog krivičnog djela prethodila je dugogodišnja borba organizacija civilnog društva, aktivistkinja i građana koji su zahtijevali da se rodno zasnovana ubistva žena jasno prepoznaju u krivičnom zakonodavstvu.

Značajan doprinos tom procesu dala je kampanja „Nećemo umirati u tišini“, koju je organizacija „Glas žene“ iz Bihaća, zajedno s partnerskim organizacijama „Tim volim život“ iz Cazina, „Izvor“ iz Sanskog Mosta, „Ženska vizija“ iz Tuzle i Inicijativom građanki/građana Mostar, provodila u okviru projekta PRAGG – Proaktivni građani i građanke.

Kako su iz organizacije „Glas žene“ naveli u saopštenju povodom prve presude, 29. oktobra 2024. godine Federalnom ministarstvu pravde i Parlamentu FBiH uputili su inicijativu za uvođenje femicida kao posebnog krivičnog djela, uz podršku 14 parlamentarnih zastupnika i delegata te 3.500 potpisa građana. Budući da prvobitni prijedlog zakonskih izmjena nije sadržavao ovu odredbu, organizacija je 16. januara 2025. godine pripremila i uputila konkretan amandman kojim je predloženo uvođenje člana 166a, Teško ubistvo ženske osobe. Prema navodima udruženja, amandman je prihvaćen i ugrađen u zakonsko rješenje.

Kroz javne akcije, razgovore s institucijama, stručne skupove i direktno zagovaranje zakonskih izmjena, organizacije su nastavile mobilisati javnost i donosioce odluka. Kampanja je vremenom dobila podršku više od 100.000 građana i građanki, kao i stručne zajednice, medija i drugih društvenih aktera.

Nakon višemjesečnog zagovaranja i brojnih prepreka, Parlament Federacije BiH usvojio je izmjene Krivičnog zakona u maju i junu 2025. godine, a zakon je objavljen u „Službenim novinama FBiH“, broj 58/25, 1. augusta iste godine.

Uvođenjem člana 166a, Teško ubistvo ženske osobe, stvoren je pravni osnov da se rodno zasnovana ubistva žena prepoznaju i sankcionišu kao posebno krivično djelo. Prva presuda Kantonalnog suda u Mostaru pokazuje da je ova zakonska odredba dobila i svoju prvu primjenu u sudskoj praksi.

„Za nas je ova presuda minimalna satisfakcija za svu borbu koju smo vodili da femicid bude prepoznat kao posebno krivično djelo. Pravosuđe je ovom odlukom vratilo dio povjerenja u sistem i, što je najvažnije, prepoznalo rodno zasnovano ubistvo žene kroz zakonsku kvalifikaciju teškog ubistva ženske osobe“, izjavila je Neira Raković, iz organizacije „Glas žene“, povodom prve presude.

Ovaj proces pokazuje značaj organizovanog građanskog djelovanja i mogućnost da inicijative organizacija civilnog društva, uz podršku građana, stručnjaka i institucija, doprinesu konkretnim zakonskim promjenama.

Zakon može sankcionisati nasilje. Ali kako ga spriječiti?

Iako je prva presuda važna za primjenu novog zakonskog rješenja, ona otvara i pitanje koje ne smije ostati u drugom planu: šta je potrebno učiniti da do ovakvih presuda uopšte ne dođe?

Krivični zakon omogućava sankcionisanje počinilaca, ali zaštita žena ne može počinjati tek nakon što je nasilje već eskaliralo. Ona zahtijeva pravovremeno prepoznavanje rizika, ozbiljno postupanje po prijavama nasilja, koordinaciju nadležnih institucija i dostupnu podršku ženama koje su izložene nasilju.

Jednako je važno preispitati društvene obrasce u kojima se nasilje opravdava, umanjuje ili posmatra kao privatni problem. Odgovornost za sprečavanje nasilja ne može biti prepuštena samo ženama koje ga trpe. Ona pripada institucijama, ali i društvu koje mora prestati tolerisati ponašanja i stavove kojima se nasilje normalizuje.

Prava mjera uspjeha je broj spriječenih slučajeva nasilja

Prva presuda za femicid predstavlja važan korak u razvoju sudske prakse i primjeni zakonskih izmjena za koje su se organizacije civilnog društva godinama zalagale. Istovremeno, ona nas podsjeća da pravda nakon počinjenog zločina, koliko god bila važna, ne može zamijeniti pravovremenu zaštitu.

Zato je potrebno nastaviti rad na dosljednoj primjeni zakona, edukaciji policijskih i pravosudnih službenika, jačanju saradnje institucija i razvijanju preventivnih mehanizama u lokalnim zajednicama.

Uspjeh borbe protiv femicida ne može se mjeriti samo brojem izrečenih presuda i visinom kazni, već prije svega sposobnošću društva i institucija da prepoznaju nasilje, zaštite žene i spriječe nova ubistva.

To je odgovornost koja ostaje i nakon prve presude, i nakon svake naredne zakonske promjene.

Upravo zato, važne su i inicijative organizacija civilnog društva koje u lokalnim zajednicama rade na prevenciji rodno zasnovanog i porodičnog nasilja, unapređenju institucionalne saradnje i uspostavljanju efikasnijih mehanizama zaštite. Takve inicijative podržavaju se i kroz projekat PRAGG, s ciljem da se u lokalnim zajednicama unaprijedi odgovor na nasilje i ojača saradnja između institucija i građana.

Takve aktivnosti pokazuju da se sistemske promjene ne završavaju usvajanjem zakona. One podrazumijevaju i osposobljavanje institucija da prepoznaju opasnost, pravovremeno reaguju i pruže zaštitu prije nego što nasilje dovede do tragičnog ishoda.