Zaštita žrtava nasilja u porodici i rodno zasnovanog nasilja, kao i prevencija i suzbijanje nasilja kojim se krše osnovna ljudska prava i slobode zagarantovane ustavima, zakonima, Konvencijom Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici te drugim međunarodnim ugovorima, formalno je prepoznata kao pitanje od javnog interesa. Ipak, u Bosni i Hercegovini ovaj problem se i dalje uglavnom zadržava na nivou strategija i deklarativnih opredjeljenja, bez dovoljno konkretnih mjera i njihove dosljedne realizacije u praksi.
Ovim problemom, uz podršku projekta PRAGG, bavi se Udruženje građana „Budućnost“ iz Modriče. Udruženje djeluje gotovo tri decenije, a prije više od 25 godina osnovalo je i prvu Sigurnu kuću u Republici Srpskoj. U toj ustanovi do sada je utočište pronašlo više od 3.900 žena i djece.
Polazeći od činjenice da nasilje u porodici i dalje predstavlja ozbiljan društveni problem, posebno zbog sporih i nedovoljno efikasnih reakcija institucija, izostanka sistemskih mjera sveobuhvatne podrške te nedovoljne svijesti javnosti o posljedicama nasilja, Udruženje građana „Budućnost“ usmjerilo je svoje aktivnosti na dodatno djelovanje u ovoj oblasti.
Do kraja godine, kroz kampanju podržanu u okviru projekta PRAGG, fokus će biti na smanjenju nasilja u porodici u Modriča kroz unapređenje institucionalnog sistema zaštite i podrške žrtvama, ali i jačanje svijesti zajednice o njenoj ulozi i odgovornosti u prevenciji nasilja.
„Nastojaćemo da nizom aktivnosti u saradnji sa lokalnim vlastima poboljšamo sistem zaštite i podrške žrtvama nasilja u porodici u opštini Modriča kroz jačanje institucionalnog odgovora i dostupnih usluga, podignemo svijest javnosti o problemu nasilja u porodici, dostupnim mehanizmima zaštite i podrške i važnosti prevencije. Rezultat tih naših aktivnosti očekujemo da bude usvajanje Akcionog plana za prevenciju i zaštitu od nasilja u porodici i rodno zasnovanog nasilja, koji uključuje donošenje i usvajanje nove politike koji bi pratila i određena budžetska stavka u lokalnom budžetu“ – informacije su iz modričkog udruženja.
Takođe pojašnjavaju da nasilje u porodici obuhvata svako djelo fizičkog, seksualnog, psihičkog ili ekonomskog nasilja koje se događa unutar porodice ili domaćinstva, kao i između bivših ili sadašnjih bračnih partnera, bez obzira na to da li počinilac dijeli ili je ranije dijelio domaćinstvo sa žrtvom. Ističu i da usvojene strategije i akcioni planovi zahtijevaju konkretne, jasno definisane mjere kako bi se efikasno provodili u praksi.
„Smatramo važnim da u narednih mjesec dana uradimo istraživanje o problemima s kojim se žene i djeca suočavaju u porodici, da li su upoznate sa mehanizmima zaštite, kakav je odnos subjekata zaštite prema njima ako su prijavljivale nasilje, kakva vrsta podrška bi im bila najznačajnija. Dobijeni rezultati će se koristiti kao alat, kako za lobiranje lokalnih organa vlasti za izradu Akcionog plana za prevenciju i zaštitu od nasilja u porodici, tako i kod subjekata zaštite od nasilja koji bi trebalo da u skladu sa dobijenim nalazima unaprijede svoj rad i u skladu sa potpisanim Protokolom o postupanju i saradnji“ – kažu u udruženju.
Podsjećaju i da nasilje nad ženama predstavlja kršenje ljudskih prava i oblik diskriminacije. Ono obuhvata sva djela rodno zasnovanog nasilja koja dovode ili mogu dovesti do fizičke, seksualne, psihičke ili ekonomske povrede i patnje žena, uključujući prijetnje takvim djelima, prisilu i protivpravno lišavanje slobode, bilo u javnom ili privatnom životu.
„Nakon osnivanja Sigurne kuće, UG Budućnost je kroz zagavaračku kampanju lobirala da se u Krivični zakonik RS inkorporira nasilje u porodici kao krivično djelo, jer Sigurna kuća tada još nije bila prepoznata u sistemu zaštite od nasilja, a institucije u našoj i drugim lokalnim zajednicama nisu bile međusobno uvezane, prebacivali su krivicu za (ne)rad na druge institucije, te su uočili da je neophodno poboljšati multisektorsku saradnju među njima. Prvi Zakon o zaštiti od nasilja u porodici i porodičnoj zajednici usvojen je 2005. godine, a uspjela su i nastojanja UG da Sigurne kuće budu prepoznate u sistemu, te da Vlada RS finansira 70% troškova, a lokalne zajednice preostalih 30%. Problemi u radu Sigurne kuće bili si da multisektorska saradnja nije postojala u prvim godinama nakon inkriminisanja nasilja u porodici, te su žrtve bile prepuštene same sebi. Sigurna kuća je bila često pod prismotrom počinilaca, ali policija nije reagovala pod motom da će reagovati ako neko izvrši provalu u objekat. „Modriča model“, odnosno aktivnosti i rezultati UG doprinijeli su da je najnovijim izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja u porodici u Republici Srpskoj 2019.godine propisano da se u lokalnim zajednicama uspostavljaju koordinaciona tijela“ – uz najavu narednih aktivnosti u „Budućnosti“ su se osvrnuli na rad „Sigurne kuće“, po kojoj su prepoznatljivi i izvan granica naše zemlje.
