Tokom januara i februara 2026. u tri grada — Tuzla, Banja Luka i Mostar — vodili su se razgovori koji nadilaze projektne planove, logičke okvire i formalne dokumente. Razgovori o tome ko je uključen — i ko možda još uvijek nije. O tome kako prepoznati tihe izazove koje ne stoje na papiru, ali itekako oblikuju stvarnost ljudi. I o tome kako projekte učiniti istinski dostupnim svima kojima su namijenjeni.

Upravo je to bila suština internih GESI radionica organizovanih u sklopu PRAGG-a: otvoriti prostor za učenje, razmjenu i iskreno preispitivanje vlastite prakse. Jer rodna ravnopravnost i društvena inkluzija nisu dodatak projektima. One su njihov temelj.

„Najkorisniji mi je dio bio onaj koji se tiče prepoznavanja i imenovanja barijera i povezivanja tih barijera sa određenim grupama i kategorijama“, podijelila je Nataša Kurtuma iz Fondacije “Lara” Bijeljina, prisjećajući se radionice u Tuzli. „Kada na vizuelan način prikažemo kakvo je trenutno stanje i koje su nam moguće prepreke, lakše i bolje sagledavamo sve ono na šta možemo naići prilikom implementacije.“

Njene riječi podsjećaju na jednostavnu, ali često zanemarenu istinu — da inkluzivnost počinje mnogo prije prve aktivnosti. Ona počinje pitanjima koja postavljamo dok planiramo. Ko može doći? Ko možda ne može i zašto? I šta možemo učiniti da to promijenimo?

Sličnu vrijednost u zajedničkom razumijevanju i učenju prepoznala je i Lana Zec iz Omladinskog centra Prnjavor, koja je učestvovala na radionici u Banjoj Luci. „Posebno mi je koristan bio uvodni dio radionice, gdje smo se upoznavali s pojmovima poput jednakopravnosti i ravnopravnosti“, rekla je Lana. „Ti pojmovi se često koriste, ali ne uvijek na isti način. Upravo taj zajednički početak — da razumijemo o čemu govorimo — bio je izuzetno važan.“

Kada ljudi iz različitih organizacija, generacija i iskustava sjednu zajedno, ne razmjenjuju samo znanje. Razmjenjuju perspektive. Uče jedni od drugih. Počinju primjećivati ono što ranije možda nisu vidjeli.

Za Mersihu Čomor iz Centra za psihološku podršku „Sensus“ iz Mostara, upravo je to bilo jedno od najvažnijih saznanja. „Radionica me podsjetila na nešto što često, nenamjerno, zanemarimo: da naše aktivnosti, iako dobronamjerne, možda nisu jednako dostupne svima“, podijelila je Mersiha. „Inkluzija ne smije ostati deklarativna vrijednost, ona mora biti operativni princip koji se provlači kroz svaki segment našeg rada.“

To je proces koji zahtijeva otvorenost — i spremnost da zastanemo, preispitamo se i učimo. Ne zato što nešto radimo pogrešno, već zato što želimo raditi bolje.

Takav pristup duboko je ukorijenjen u vrijednostima koje podržava i Ambasada Švicarske u BiH. Kako ističe Snežana Kanostrevac-Cvijetić, programska menadžerica Ambasade Švicarske u BiH: „Princip participacije građana predstavlja ključni element demokratizacije društva, pri čemu se vodi računa da niko ne bude izostavljen. Stoga je za Ambasadu Švicarske od posebnog značaja da se rodna ravnopravnost i socijalna inkluzija sistematski integrišu u sve projekte koje Ambasada podržava.“

Upravo to je i suština PRAGG pristupa — kontinuirano jačanje kapaciteta partnera, ali i stvaranje prostora u kojem se iskustva dijele otvoreno, a znanje gradi zajednički.

Kako objašnjava Ljupka Simonoska Schulz ispred PRAGG projekta, cilj radionica bio je „stvoriti prostor za razmjenu iskustava među grantistima, kao i za učenje dobrih praksi i pristupa koje mogu primijeniti kako bi svoje kampanje i buduće projekte učinili inkluzivnijima.“ Jer organizacije koje učestvuju u PRAGG-u rade direktno sa građanima — sa mladima, osobama s invaliditetom, roditeljima, starijima i svima onima čiji se glas mora čuti.

Planiranje s ljudima, za ljude

Kada se znanje dijeli, raste i povjerenje. Kada se izazovi prepoznaju, postaju rješivi. A kada se projekti planiraju s ljudima i za ljude, tada prestaju biti samo aktivnosti — i postaju dio stvarne promjene.

GESI radionice nisu bile samo prostor za učenje. Bile su podsjetnik da inkluzivnost nije cilj koji se jednom postigne, već put kojim se ide zajedno. Korak po korak. Razgovor po razgovor. Projekat po projekat. Radionice su postale mnogo više od planiranih sesija—pretvorile su se u prostor u kojem su ljudi zastali, razmislili i zamislili kako njihov rad može postati snažniji i inkluzivniji. Razgovori su tekli prirodno, vođeni principima rodne i društvene ravnopravnosti, pomažući učesnicima da iz nove perspektive sagledaju svoj tekući i budući angažman.

Postepeno, prostor se promijenio: od grupe pojedinaca pretvorio se u zajednicu. Učesnici su otkrivali priče jedni o drugima, kampanje koje vode i motive koji ih pokreću. Rađale su se nove veze, ideje su se preplitale, a prvi temelji za zajedničke aktivnosti i buduće umrežavanje bili su postavljeni. 

Zato su PRAGG GESI radionice u Tuzli, Banjoj Luci i Mostaru bile posebne: okupile su ljude koji rade s različitim zajednicama i otvorile iskrene razgovore o tome koga uključujemo, ko nam možda nedostaje i kako naše aktivnosti mogu biti dostupnije svima.

Kroz primjere iz prakse, zajedničko učenje i puno međusobnog razumijevanja, učesnici su podsjetili jedni druge na nešto važno: inkluzija nije cilj koji “čekiramo” — to je proces. 

I svaki korak, koliko god mali, može nekome otvoriti vrata!