Kada je znanje dar: Helvetas BiH tim završio inkluzivnu praksu sa studenticama sa Down sindromom
Dok se prethodna godina približavala kraju, a nova polako započinjala, u Helvetas BiH uredu odvijala se jedna tiha, ali izuzetno vrijedna priča. Tokom...

Dok se prethodna godina približavala kraju, a nova polako započinjala, u Helvetas BiH uredu odvijala se jedna tiha, ali izuzetno vrijedna priča. Tokom proteklih sedmica naš je tim imao priliku volontirati i raditi zajedno sa dvije studentice koje su prolazile stručnu praksu u okviru Interdisciplinarnog stručnog studija za pružanje administrativnih usluga koji se implementira od strane Ureda za podršku studentima Univerziteta u Sarajevu

Period između decembra i januara, često ispunjen osvrtima, novim počecima i darivanjem pažnje drugima, učinio je ovu praksu posebno značajnom — kao proces zajedničkog učenja koji je prirodno povezao završetak jedne i početak nove godine.

Adna Čovrk, studentica koja je angažovana u Ministarstvu rada i socijalne politike FBiH, donijela je u naš ured mirnu fokusiranost, disciplinu i znatiželju za administrativne i komunikacijske zadatke.

Selma Hodžić, koja radi u Narodnom pozorištu Sarajevo, a ujedno je i aktivna plesačica i glumica iz ansambla Sarajevskog ratnog teatra (SARTR) u predstavi Up&Down, unijela je radost, kreativnost i izuzetnu scensku sigurnost u svaki zadatak koji smo prolazile zajedno.

Kroz pažljivo strukturirane mini-zadatke studentice su istraživale teme koje se tiču administrativnih poslova poput pisanja i slanja službenih zahtjeva, vođenje protokola i arhiviranje akata, kao i svijet komunikacija, pripreme objava i osnova vizuelnog sadržaja za društvene mreže, itd.

A Helvetas BiH tim je, u isto vrijeme, mnogo naučio od njih — o jednostavnosti, iskrenosti, ritmu koji omogućava da svaka osoba dođe do izražaja i o tome koliko različiti talenti obogaćuju svakodnevni rad.

Prije početka aktivnosti zajednički smo prošli smjernice i metodologiju inkluzivnog rada, uz podršku stručnjaka i roditeljskog udruženja osoba s Down sindromom. Taj pažljivo vođeni proces omogućio je da se svaka aktivnost provede smireno, jasno i s međusobnim poštovanjem.

Ova praksa nije bila samo radni zadatak. Bila je to zajednička lekcija da inkluzija nije događaj, već kontinuiran proces — i potvrda da se ulaganje vremena, znanja i pažnje uvijek vraća kroz nove perspektive i male, ali važne pomake.

Zahvalni smo Adni i Selmi što su dane na prijelazu između dvije godine ispunile energijom, povjerenjem i toplinom. U novu godinu ušli smo bogatiji za jedno iskustvo više — i sa jasnom potvrdom da je zajedničko učenje jedan od najvrijednijih početaka koji možemo imati.