Kampanja „Budi mi prijatelj“ nastala je iz lične borbe roditelja djece s poteškoćama u razvoju, ali je vrlo brzo prerasla u snažan i prepoznatljiv glas cijele zajednice Jablanice. Iz potrebe za razumijevanjem, podrškom i osnovnim uslovima za dostojanstven život djece, ova inicijativa okupila je roditelje, građane i institucije oko zajedničkog cilja i stvaranja inkluzivnog okruženja u kojem nijedno dijete neće biti zanemareno. 

U razgovoru s Edinom Husrep inicijatoricom kampanje i osnivačicom udruženja „Budi mi prijatelj“ Jablanica, govorimo o razlozima koji su je podstakli da pokrene ovu inicijativu, izazovima s kojima se porodice svakodnevno suočavaju, značaju inkluzivnog centra za djecu i roditelje, ali i o prvim konkretnim promjenama koje su već ostvarene zahvaljujući zajedničkom djelovanju roditelja, građana i institucija.

Godinu završavamo s podsjetnikom da inkluzija nije obećanje za sutra, već odgovornost danas!

Kako je nastala kampanja „Budi mi prijatelj“ i šta je bio ključni problem koji vas je pokrenuo da djelujete?  

“Kampanja „Budi mi prijatelj“ nastala je iz lične borbe i potrebe da se djeci s poteškoćama u razvoju u Jablanici osigura osnovna podrška koja danas ne postoji. Kao majka dječaka iz spektra autizma, svakodnevno se suočavam s izazovima za koje u našoj zajednici skoro da nema sistemskih rješenja.

Kroz razgovore s drugim roditeljima postalo je jasno da se ne radi o pojedinačnom slučaju, već o zajedničkom i dugogodišnjem problemu – potpunom nepostojanju servisne podrške i centra za djecu s poteškoćama u razvoju. Iz te potrebe i zajedničke borbe roditelja, kroz PRAGG projekat, pokrenuta je kampanja, a potom i udruženje „Budi mi prijatelj“ Jablanica.”

Zašto je inkluzivni centar toliko važan za djecu s poteškoćama u razvoju u Jablanici i njihove porodice?

“Roditelji djece s poteškoćama u razvoju u Jablanici primorani su putovati u druge gradove kako bi svojoj djeci obezbijedili osnovne i potrebne tretmane, što predstavlja veliko psihofizičko i finansijsko opterećenje. Takva situacija dodatno doprinosi povlačenju porodica iz društvenog života, jer su iscrpljene i često bez podrške okoline. Inkluzivni centar bi značajno unaprijedio kvalitet života djece i njihovih porodica, pružajući siguran prostor za razvoj, igru, socijalne vještine, edukativne radionice i osjećaj pripadnosti. Roditelji bi po prvi put imali nekoliko sati vremena za sebe i za obavljanje osnovnih obaveza, što do sada mnogima nije bilo moguće, a neke porodice čak nemaju ni mogućnost da putuju. Centar bi bio mjesto inkluzije za sve, bez obzira na dob i stepen poteškoća, uz paralelnu psihološku i edukativnu podršku roditeljima i jačanje empatije i prihvatanja u društvu.”

Koliko je saradnja s PRAGG-om doprinijela uspješnosti kampanje i uključivanju institucija u rješavanje ovog pitanja?

“Saradnja s PRAGG-om imala je ključnu ulogu u uspješnosti kampanje, posebno u komunikaciji prema institucijama. Kroz stručne smjernice, mentorstvo i podršku u pisanju zahtjeva, molbi i inicijativa, osnaženi smo da na strukturiran i argumentovan način pristupimo Općini Jablanica. Ta podrška nam je omogućila da jasno artikulišemo potrebe djece i roditelja, ali i da kampanju vodimo u skladu s institucionalnim procedurama. Zahvaljujući toj saradnji, institucije su problem počele ozbiljnije razmatrati i uključivati se u njegovo rješavanje. Iskreno, bez pokrenute saradnje i sveobuhvatne podrške PRAGG-a, do danas ne bi bilo vidljivih i konkretnih pomaka u rješavanju ovog problema.”

Šta je kampanja do sada konkretno promijenila u zajednici, u lokalnim institucijama ili u načinu na koji se govori o inkluziji?

“Kampanja je već donijela vidljive i značajne promjene u zajednici, prije svega kroz podizanje svijesti o inkluziji i pravima djece s poteškoćama u razvoju. Kroz ulične akcije, dijeljenje informativnih letaka, objave na društvenim mrežama i TV priloge, javnost je dobila priliku da se upozna s realnim potrebama ovih porodica. Zahvaljujući tome, kampanju su podržale brojne nevladine organizacije u Jablanici, ambasadorica udruženja Dijana Kukolj, pojedinci, kao i veliki broj građana, posebno mladih ljudi. 

Mnogi su stali rame uz rame s udruženjem kako bi se što prije došlo do zajedničkog cilja. Istovremeno, institucije su prepoznale stvarnu potrebu i dale svoj konkretan doprinos i podršku.”

Koliko je podrška Općine (dodjela prostora i budžetska sredstva) promijenila tok kampanje i šta to znači za roditelje?

“Podrška Općine Jablanica značajno je promijenila tok kampanje i dala joj konkretnu snagu i stabilnost. Kroz upućene zahtjeve i inicijative, u relativno kratkom roku dobili smo prostorije na korištenje za potrebe inkluzivnog centra. Također, kroz javne rasprave, Općina je prihvatila našu inicijativu i uvrstila udruženje u budžet za 2025. godinu sa iznosom od 20.000 KM. Ova odluka predstavlja veliko priznanje rada udruženja i jasnu poruku da su potrebe djece i roditelja konačno prepoznate. Za roditelje to znači sigurnost, nadu i snažan vjetar u leđa da nastavimo još odlučnije i jače.”

Možete li podijeliti jedno iskustvo porodice koje najbolje pokazuje zašto je centar potreban što prije?

“Kao majci djeteta iz spektra autizma, najteže mi je bilo osjećanje da smo prepušteni sami sebi, bez sistemske podrške i razumijevanja. Svaki dan nosi nove izazove, a istovremeno gledate kako potrebe vašeg djeteta ostaju nevidljive onima koji bi trebali pomoći. Ipak, snagu mi je davala spoznaja da se ne borim samo za svoje dijete, već i za svu drugu djecu i roditelje koji prolaze isto. Motivisala me solidarnost roditelja i njihova vjera da promjena jeste moguća. Upravo ta zajednička borba i nada da će naša djeca imati dostojanstveniji život  nisu mi dozvolile da odustanem.”

Šta je trenutno najveći izazov  i šta je najhitnije potrebno da bi centar mogao početi raditi?

“Naši naredni koraci usmjereni su na oživljavanje prostora koji smo dobili (koji je u završnoj fazi renoviranja), njegovo pretvaranje u siguran i topao centar za djecu i porodice. Prostorije treba opremiti namještajem te didaktičkim materijalom za rad. Kontinuiran rad koji je i najveći izazov za iznalaženje finansijskih sredstava za stručni kadar koji će raditi u centru te na razvoju servisne podrške koja je godinama nedostajala. Želimo da ovo mjesto bude dom prihvatanja, razumijevanja i nade, gdje nijedno dijete neće biti nevidljivo. Roditeljima poručujemo da nisu sami i da njihova borba ima smisla, čak i onda kada se čini da su iscrpljeni i umorni.

Institucijama šaljemo poruku da ulaganje u djecu s poteškoćama u razvoju nije trošak, već odgovornost i ulaganje u humanije društvo. Javnosti poručujemo da inkluzija počinje srcem, a da zajedno možemo graditi zajednicu u kojoj svako dijete ima svoje mjesto.”

Šta će roditelji i djeca moći očekivati od prvog dana kada se centar otvori?

“Otvaranjem centra roditelji očekuju prije svega sigurnu, stručnu i kontinuiranu podršku za svoju djecu u vlastitoj zajednici. Očekuju mjesto gdje će njihova djeca razvijati svoje potencijale, socijalne vještine i osjećaj pripadnosti, bez potrebe za stalnim putovanjima i iscrpljivanjem. Za roditelje, centar znači olakšanje, nadu i osjećaj da konačno nisu sami u borbi koju godinama vode.” 

Koju poruku želite poslati građanima i institucijama o važnosti inkluzije i podrške djeci s poteškoćama?

“Udruženje  „Budi mi prijatelj“ pokazalo je da se zajedničkim glasom roditelja, uz podršku građana, organizacija i institucija, mogu pokrenuti stvarne promjene u lokalnoj zajednici. Udruženje je otvorilo prostor za inkluziju, razumijevanje i konkretnu podršku djeci s poteškoćama u razvoju i njihovim porodicama. Najveća vrijednost kampanje Udruženja je poruka da nijedno dijete ne smije biti zaboravljeno i da inkluzija mora biti stvarnost, a ne samo riječ.”

Priča o kampanji „Budi mi prijatelj“ pokazuje koliko daleko mogu stići roditelji kada se njihova lična borba pretvori u zajedničku misiju. Otvaranje inkluzivnog centra u Jablanici nije samo infrastrukturni projekat, već snažna poruka solidarnosti, odgovornosti i brige za one koji su predugo bili nevidljivi. Ova inicijativa podsjeća da inkluzija počinje razumijevanjem, ali opstaje samo uz konkretna djela i da nijedno dijete ne smije ostati bez podrške zajednice kojoj pripada.