Povodom Dana ljudskih prava, želimo podsjetiti na jednu od najvažnijih borbi za dostojanstvo žena u Bosni i Hercegovini — pravo porodilje da uz sebe ima osobu od povjerenja. Inicijativa koju provodi Udruženje Baby Steps, uz podršku PRAGG-a, već je donijela vidljive promjene: tema pratnje pri porodu više se ne posmatra kao privilegija, nego kao ljudsko pravo; žene sve češće traže informacije i podršku tokom poroda; zdravstveni radnici o pratnji razgovaraju otvorenije; a proces je ušao i u zvanične institucije — Prijedlog zakona o dopuni Zakona o pravima pacijenata predat je Parlamentu FBiH, što je prvi takav korak u našoj zemlji.

Ove promjene pokazuju da je inicijativa već sada promijenila ponašanje — i u porodilištima, i u porodicama, i u društvu. Ali borba nije završena. U razgovoru s Amilom Tatarević, predsjednicom Udruženja Baby Steps, otvaramo pitanja: šta je stvarno postignuto, kako je do promjena došlo i šta još moramo učiniti da dostojanstven porod postane zakonski zagarantovano pravo svake žene u Federaciji BiH.

Možete li ukratko predstaviti inicijativu Baby Steps i trenutni status borbe za pravo na pratnju pri porodu?

„Kroz sva naša istraživanja—o uslovima u porodilištima, akušerskom nasilju, korupciji i iskustvima žena—uvek se pojavljivala ista stvar: pratnja pri porodu mijenja sve. Donosi sigurnost, smanjuje stres, smanjuje rizike i gradi povjerenje žena u zdravstveni sistem. To je pitanje dostojanstva i jedno od ključnih ljudskih prava u porodu.

Godinama prikupljamo iskustva žena, radimo sa zdravstvenim institucijama i strukom, te smo učestvovali u izradi stručnih preporuka u kojima je pratnja jasno definisana kao dobra praksa. Ali preporuke nisu bile dovoljne—zato smo tražili sistemsko rješenje.

Uz podršku PRAGG-a, pratnju smo iz medicinskog pitanja preveli u širi društveni okvir: ljudska prava, sigurnost, prevencija nasilja i korupcije. Danas smo u ključnom trenutku: prijedlog izmjena Zakona o pravima pacijenata je pred Parlamentom FBiH, a hiljade porodica aktivno podržavaju pravo žena da ne budu same.“

Šta konkretno znači pravo na pratnju "od prvih trudova do završetka poroda"?

„Znači da žena od prvog truda, kroz sve faze poroda i do samog rađanja, može imati uz sebe osobu kojoj vjeruje — partnera, majku, sestru, prijateljicu. Ta osoba je tu da je smiri, drži za ruku, bude njena emocionalna sigurnost.

Pratnja ne mijenja medicinske procedure, ali mijenja sve ono ljudsko: osjećaj kontrole, pripadanja i sigurnosti. Ona osigurava da žena nije izolovana i da ima podršku koja čini porod humanijim i sigurnijim.“

Koje efekte pratnja ima na porodilju i dijete?

„Prisutnost pratnje smanjuje strah i stres kod žene, što porod čini prirodnijim, često bržim i s manje intervencija. Bebe majki koje imaju pratnju imaju stabilniji početak i bolje zdravstvene ishode.

Pratnja smanjuje rizik od akušerskog nasilja i koruptivnih praksi, jer žena više nije sama niti neinformisana. Ovo je i važno društveno pitanje: kada je iskustvo rađanja bolje, raste povjerenje u sistem i spremnost žena da rađaju — što je presudno u zemlji s niskim natalitetom.“

Ako pogledate unazad od početka Inicijative — koje biste tri najkonkretnije promjene izdvojili kao dosadašnje rezultate?

„Prvo, trudnice su počele masovno zahtijevati svoje pravo — pozivati se na preporuke i od bolnica tražiti jasne procedure. To je promijenilo dinamiku.

Drugo, bolnice su počele odgovarati na taj pritisak. Primjer Bihaća je najjasniji: zahvaljujući zahtjevima žena uspostavljena je procedura za pratnju — prvi institucionalni pomak „odozdo“.

Treće, primjetna je promjena u ponašanju dijela medicinskog osoblja: više poštovanja, bolje objašnjavanje, više komunikacije. Ali bez zakona to ostaje na individualnom nivou — zato nam treba obavezujuće sistemsko rješenje.“

Kako su Baby Steps, uz podršku PRAGG-a, najviše doprinijeli pokretanju tih promjena? 

“Uz podršku PRAGG-a uspjeli smo prvi put pratnju na porodu izvući iz uskog medicinskog okvira i predstaviti je kao multisektorsko pitanje — pitanje ljudskih prava, dostojanstva, sigurnosti, prevencije nasilja, borbe protiv korupcije i jačanja povjerenja građana u zdravstveni sistem. Medicina je svoj dio rekla: pratnja je preporučena. Na tome se više nema šta raspravljati. Upravo zato smo fokus usmjerili na sve druge dimenzije koje jednako oblikuju iskustvo poroda i koje ga čine društvenim, a ne samo medicinskim pitanjem.

Taj širi narativ otvorio je vrata mnogo većem razumijevanju, kako u Parlamentu, tako i u javnosti. Imali smo i izuzetno snažnu podršku medija, ogromnu vidljivost i visoku zainteresovanost javnosti. Ipak ono što nas najviše raduje jeste buđenje građana: žene, partneri i porodice koji ranije nisu govorili sada se javljaju, pitaju, pišu, traže informacije i podršku. To je temelj svake velike društvene promjene.

Kroz kampanje i edukativne materijale, nastojali smo sve ovo objasniti jednostavno i razumljivo, pokazujući da se radi o promjeni koja donosi ogromne koristi, a zapravo ne košta ništa. Ta jasnoća poruke bila je ključ u motivisanju trudnica da se obrate bolnicama, i jedan od najboljih primjera njenog direktnog efekta jeste slučaj Bihaća. Upravo zahvaIjujući pritisku i jasnim zahtjevima žena, Bihać je otvorio vrata pratnji i uspostavio proceduru — što je rezultat koji proizlazi iz kombinacije informisanja, osnaživanja i stalne podrške koju im pružamo.

Dakle, najveći doprinos Baby Stepsa i PRAGG-a leži u tome što smo pratnju pretvorili iz „individualnog zahtjeva“ u društveno pitanje koje dobija institucionalne, građanske i medijske dimenzije. Time smo pripremili teren za sljedeći korak — zakon koji će ovu promjenu učiniti trajnom, jednako dostupnom i obavezujućom za sva porodilišta.”

Možete li podijeliti primjer gdje je pratnja zaista promijenila tok poroda?

„Najbolje to pokazuje iskustvo žene koja je rodila dvoje djece u Njemačkoj, u sistemu u kojem se pratnja smatra dijelom sigurnog poroda. Kroz inducirane trudove, nesigurnost i strah, emocionalna prisutnost partnera bila je presudna — ne umjesto medicinske podrške, nego uz nju.

Iako je osoblje bilo stručno i pažljivo, ističe da ništa ne može zamijeniti nekoga „svog“. Taj osjećaj sigurnosti sklonio je strah, ubrzao porod i pretvorio ga u osnažujuće iskustvo. To je upravo ono što nedostaje mnogim porodilištima u BiH — ne medicinska profesionalnost, nego ljudskost i podrška koju pratnja donosi.“

Prijedlog zakona je predat u Parlament FBiH. Šta taj korak znači za borbu za ovo pravo i vidite li ga kao prelomni trenutak za sistemske promjene?

„To je historijski korak. Pratnja više nije stvar dobre volje bolnice, već potencijalno zakonsko pravo svake žene. Time odgovornost prelazi na institucije, a ne na žene koje su do sada morale moliti, objašnjavati i nadati se da će „pogoditi smjenu“.

Ako Parlament usvoji zakon, pratnja postaje obavezujući standard i temelj ljudskog prava na dostojanstven porod.“

Šta je sljedeći najvažniji cilj Inicijative i šta je, po vašem mišljenju, ključno da pratnja postane standardna praksa u svim javnim porodilištima Federacije BiH?

“Naš sljedeći i najvažniji cilj je usvajanje zakona koji će jasno, nedvosmisleno i univerzalno garantovati pravo na pratnju pri porodu. Ali jednako je važno naglasiti: zakon je tek početak. On je temelj, ali ne i završetak procesa. Prava promjena dolazi tek onda kada se zakon dosljedno implementira, kada ga sve bolnice poštuju i kada se stvore jasni mehanizmi nadzora nad njegovom primjenom.

Pravo na pratnju nije samo tehničko pitanje — to je vjerovatno najveći korak naprijed u unapređenju uslova u porodilištima u posljednjih nekoliko decenija. Pratnja smanjuje strah, podiže dostojanstvo, čini porod humanijim, ali i djeluje kao snažan štit od nasilja i korupcije. Zato je ovo pravo toliko simbolično: ono predstavlja prvu vidljivu tačku na kojoj država kaže ženi — vidimo te, čujemo te, tvoje iskustvo nam je važno i štitimo te.

U ovoj fazi, kada zakon bude usvojen, očekujemo i vjerujemo da će struka dati svoj odgovor — da će učiniti implementaciju jednostavnom, jasnom i brzom, jer više nema prepreka niti izgovora. Sve medicinske preporuke već postoje, sve naučne činjenice su neupitne, a društvena podrška je ogromna. 

Zato smo uvjereni da će usvajanje zakona — uz profesionalnu posvećenost i dosljednu implementaciju — biti konačni pokretač trajne promjene koja će pratnju učiniti univerzalnom, svakodnevnom i neupitnom praksom u svim javnim porodilištima Federacije BiH.”

Na Međunarodni dan ljudskih prava podsjećamo da su promjene koje gradimo kroz PRAGG rezultat jednostavnog, ali ključnog principa — da svaka osoba ima pravo na dostojanstvo, poštovanje i fer tretman u svakom kontaktu sa javnim institucijama. Bilo da se radi o pristupu uslugama, jasnijoj komunikaciji ili odnosu prema najranjivijima, suština našeg rada je uvijek čovjek. 

Male promjene u ponašanju, načinu na koji slušamo, uključujemo ili podržavamo ljude, često stvaraju najveći pomak u kvaliteti njihovog života. Dan ljudskih prava nas zato podsjeća na ono što PRAGG svakodnevno nastoji ojačati: sistem u kojem se povjerenje gradi djelima, a institucije postaju mjesta u kojima se prava ne podrazumijevaju — nego se aktivno štite.