Brčko distrikt je jedini dio Bosne i Hercegovine koji još uvijek nema usvojen zakon koji bi regulisao prava osoba sa invaliditetom na zapošljavanje i profesionalnu rehabilitaciju. Odsustvo ovog zakona dodatno otežava pristup tržištu rada i doprinosi diskriminaciji ove ranjive kategorije. 

Udruženje “Vjera&nada”, zajedno sa partnerskim organizacijama UG Demos, Fondacija Laila i Udruženje oboljelih od multiple skleroze, uz PRAGG podršku zalaže se za povećanje broja zaposlenih osoba sa invaliditetom u Brčko distriktu i  kvotno zapošljavanje osoba sa invaliditetom u Brčko distriktu, podizanje nivoa svijesti javnosti o problemima zapošljavanja osoba sa invaliditetom u javnom sektoru Brčko distrikta, ali i zagovaranje kvotno zapošljavanje osoba sa invaliditetom u javnom sektoru Brčko distrikta.

Svoje viđenje problema, potencijalnih rješenja, ali i osvrt na lično iskustvo i svakodnevne potrebe, podijelila je Nataša Damjanović, predsjednica Udruženja “Vjera&nada”.

Kako je započela vaša borba za uvođenje kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom u Brčko distriktu? Šta vas je motivisalo da pokrenete ovu inicijativu?

Moja borba za primjenu kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom u Brčko distriktu započeta je iz potrebe poboljšanja položaja osoba sa invaliditetom na tržištu rada. U svome udruženju „Vjera&nada“, svakodnevno sam u kontaktu s osobama koje, uprkos vlastitim znanjima i sposobnostima, često nailaze na prepreke pri zapošljavanju. Priče njihove, borba za dostojanstven život i želja da budu aktivni članovi društva bili su moja najveća motivacija da pokrenem ovu inicijativu.

Vidjeli smo kako slični zakoni u drugim sredinama poput Federacije BIH i Republike Srpske, kao i susjednih država, pozitivno djeluju na povećanje zaposlenosti osoba s invaliditetom. Vjerujem da kvotni sistem može donijeti promjene i kod nas, jer poslodavce podstiče da uvide potencijal osoba sa invaliditetom i pruže im priliku za rad i samostalnost. Cilj nam je stvoriti inkluzivnije društvo u kojem svi imaju jednake šanse, a donošenje ovog zakona bio bi značajan korak ka tome.

Koji su bili najveći izazovi sa kojima ste se suočili na početku? 

Već od samog početka suočili smo se s pojavom niza izazova. Najveći i prvobitni izazov bio je nezaobilazni nedostatak svijesti o važnosti zapošljavanja osoba s invaliditetom, kako među donosiocima odluka, tako kod poslodavaca. Bilo je potrebno mnogo truda i rada da se objasni zašto je kvotni sistem neophodan i kako mogu doprinjeti društvu i privredi.

Drugi izazov bili su zakonska i administrativna složenost. Brčko distrikt nema zakon koji sistemski reguliše zapošljavanje osoba s invaliditetom na način kako je to uređeno u drugim dijelovima BiH. To je značilo da se mora raditi na prijedlogu Nacrta koji je bio već kreiran ali je dugo stajao u nekoj ladici, te tražiti podršku relevantnih institucija, što je proces koji zahtijeva vrijeme i upornost.

Šta konkretno podrazumijeva kvotni sistem zapošljavanja i kako bi on mogao promijeniti situaciju za osobe s invaliditetom u Brčkom?

Kvotno zapošljavanje podrazumijeva zakonsku obavezu poslodavaca da zaposle određeni procenat (broj) osoba sa invaliditetom, u zavisnosti od veličine preduzeća ili institucija. Ukoliko poslodavac nije u stanju ili neće da ispuni ovu obavezu, alternativno može uplatiti posebne doprinose u fond za podršku zapošljavanja osoba sa invaliditetom, koji će biti smješten pri Zavodu za zapošljavanje. Takav fond bi se koristio za finansiranje raznih mjera kao npr. subvenciju plate, prilagođavanje radnih mjesta ili stručno osposobljavanje osobe sa invaliditetom.

Usvajanjem kvotnog zapošljavanja u Brčko distriktu moglo bi značajno promijeniti dosta toga. U prvi plan bi se istaklo zapošljavanje osoba sa invaliditetom, koje bi im omogućilo ekonomsku nezavisnost i veću socijalnu uključenost. Takođe, poslodavci bi bili podstaknuti i podržani da prilagode radna mjesta i prepoznaju potencijal ovih radnika. Dugoročno gledano, ovaj sistem bi promenio predrasude, pored toga bi se dokazalo da osobe sa invaliditetom mogu biti produktivni i uspješni na poslu kao i ostali radnici.

Postoje li pozitivni primjeri iz drugih gradova ili država koji su vam bili inspiracija?

Da, postoji dosta pozitivnih primjera u drugim gradovima i državama koji su nas inspirirali. U Bosni i Hercegovini, Federacija BiH i Republika Srpska već imaju zakone koji regulišu kvotno zapošljavanje osoba s invaliditetom. U Federaciji BiH postoji Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje, koji pruža poslodavcima subvencije, dok u Republici Srpskoj postoji Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom, koji pruža finansijsku podršku i podsticaje za zapošljavanje osoba sa invaliditetom. Svi ovi modeli su pokazali da pod pravom podrškom poslodavci mogu uvidjeti i prepoznati vrijednost inkluzivnog zapošljavanja. Na međunarodnom nivou, odličan primjer je Njemačka, koja već dugi niz godina uspješno primjenjuje kvotno zapošljavanje. U Njemačkoj ne samo da se propisuje minimalan broj zaposlenih osoba s invaliditetom u kompanijama, već pruža i velika podrška – od finansijskih podsticaja do prilagođenih radnih uslova. Takođe, Hrvatska je kroz sličan sistem uspjela povećati broj zaposlenih osoba s invaliditetom i razviti sistem podrške poslodavcima, uključujući savjetodavne službe i prilagođene edukacije. Ovi primjeri nam pokazuju da je kvotno zapošljavanje efikasano kada je dobro osmišljeno i kada uključuje i mehanizme podrške, a ne samo obavezu. Na osnovu ovih iskustava, vjerujemo da bi uvođenje kvotnog zapošljavanja u Brčko distrikt donijelo pozitivne promjene i omogućilo osobama s invaliditetom ravnopravno učešće na tržištu rada.

Kako biste opisali trenutnu situaciju kada je u pitanju zapošljavanje osoba sa invaliditetom u Brčkom? Koje su najveće prepreke?

Trenutna situacija, kada se radi o zapošljavanju osoba s invaliditetom u Brčko distriktu, nije na zadovoljavajućem nivou. Na žalost, ne postoji zakonska obaveza ili sistemska podrška koja bi podstaklo poslodavce u BiH da ih zaposle, što rezultira niskim brojem zaposlenih osoba s invaliditetom. Veoma mnogo osoba je prisiljeno na socijalnu pomoć umjesto da imaju priliku za dostojanstven rad i ekonomsko osnaživanje.

Najveće prepreke su prvenstveno nedostaci odgovarajuće podrške. Imajući u vidu da ne postoji zakon koji bi regulisao ovu oblast, poslodavci nisu obvezni, ali ni dovoljno motivisani da se odluče za zapošljavanje osobe s invaliditetom.

Drugi veliki problem su predrasude i nedostatak svijesti. Mnogi poslodavci i dalje imaju pogrešne percepcije o radnim sposobnostima osoba s invaliditetom i boje se dodatnih troškova prilagođavanja radnog mjesta. Uz to, osobe s invaliditetom obično nemaju pristup iskustvenim obukama i programima profesionalne rehabilitacije, što ih još više čini konkurentno neprihvatljivima na radnom tržištu.

Djelomično zbog svega navedenog, mišljenja sam da je neophodno što prije uspostaviti zakonske i institucionalne akte koji bi omogućili ravnopravno zapošljavanje osoba s invaliditetom. Kroz kvotno zapošljavanje, subvencije i programe podrške, možemo napraviti značajan iskorak ka inkluzivnijem tržištu rada u Brčkom

Možete li podijeliti neki konkretan primjer osobe koja se susrela sa poteškoćama pri zapošljavanju zbog invaliditeta? Ili ukoliko vi imate neko lično iskustvo, da podijelite sa nama?

Nažalost, susrećemo se s brojnim primjerima osoba s invaliditetom koje se suočavaju s poteškoćama pri zapošljavanju. Navešću svoj primjer. 

Po završetku srednjoškolskog obrazovanja, zbog nepristupačnosti fakultetima, i nepostojanja mogučnosti školovanja na daljinu ili elektronskim putem, ostala sam na srednjem obrazovanju. Odlučim da se prijavim, na tada objavljen konkurs u Vladi Brčko distrikta. Prije primanja samih dokumenata rečeno nam je od strane zaposlenika da dokumenti ne mogu biti primljena zbog donošenja drugog lica. To drugo lice je bila moja majka, jer je u tom trenutku bila jaka kiša i nisam mogla izaći iz automobila. Kada je zaposlenica čula da se radi o osobi koja je sa invaliditetom, rekla je da ne postoji Zakon o zapošljavanju takvih osoba, te da ne mogu uzeti u razmatranje dokumenta. 

Ovo je samo jedan od primjera koliko bi značilo da osoba sa invaliditetom bude jednak građanin kao i ostali, te da ima jednaka zakonska prava. Mnogo više je, možda i težih, slučajeva koji nisu mogli da iskažu svoje znanje, uspjeh i mogućnosti radi još uvijek ne usvojenog Zakona. 

Kakav bi značaj kvotni sistem imao za mlade osobe sa invaliditetom koje tek završavaju školovanje i ulaze na tržište rada?

Stimulacije za zapošljavanje osoba s invaliditetom, tj. kvotno zapošljavanje, imale bi veliki značaj, posebno za mlade koji tek završavaju školovanje i ulaze na tržište rada. Mnoge mlade osobe s invaliditetom suočavaju se sa dvostrukim izazovom – s jedne strane, nedostatak radnog iskustva otežava im nalaženje posla, a s druge strane, poslodavci često imaju predrasude i nisu spremni da im pruže priliku da se pokažu u svojoj radnoj sposobnosti.

Uvođenjem kvotnog zapošljavanja, poslodavci bi imali obavezu i podsticaj da zapošljavaju mlade osobe s invaliditetom, čime bi im omogućili sticanje prvih radnih iskustava i izgradnju karijere. Takođe, kroz sistem subvencija i profesionalne rehabilitacije, mladi bi dobili podršku u vidu dodatnih obuka, prilagođenih radnih mjesta i mentorstva, što bi povećalo njihovu konkurentnost.

Najvažnije je da bi ovaj sistem dao mladima osjećaj sigurnosti i vjere da se njihov trud i obrazovanje isplate, umjesto da po završetku školovanja budu suočeni s diskriminacijom i nezaposlenošću. Na duže staze, kvotni sistem bi doprinio njihovoj ekonomskoj samostalnosti i većoj društvenoj i socijalnoj uključenosti.

Kakva je bila reakcija vlasti na vašu inicijativu?

Vlasti su prepoznale važnost teme i pokazali određeni nivo razumijevanja za problem zapošljavanja osoba s invaliditetom. Međutim, još uvijek nedostaje brza reakcija kako bi se uspostavio zakonski okvir koji bi regulisao kvotno zapošljavanje u Brčko distriktu.

Iako smo imali određene sastanke s predstavnicima vlasti, suočavamo se sa sporim procesima donošenja odluka. Često se susrećemo s opravdanjima da je potrebno dodatno istraživanje, usklađivanje s drugim zakonima.

Ipak, ne odustajemo i nastavljamo vršiti pritisak, kako kroz javne kampanje, tako i kroz direktan dijalog s institucijama. Smatramo da je ključno da vlast shvati da ovaj sistem nije samo pitanje socijalne politike, već i ekonomske prilike za razvoj i inkluziju u Brčkom.

Kako biste ocijenili dosadašnju saradnju s institucijama i poslodavcima? Da li ima firmi koje su spremne da preuzmu odgovornost i podrže zapošljavanje osoba s invaliditetom?

Institucije su prikazale volju i spremnost za razgovor, ali čekamo još uvijek konkretne akcije i zakonske promjene koje će doprinjeti zapošljavanje osoba s invaliditetom. Administrativne barijere i dugotrajan postupak donošenja odluka i dalje usporavaju napredak, ali nastavljamo vršiti pritisak i zagovarati sistemske promjene. Kada se radi o poslodavcima, planiramo održati sastanak sa predstavnicima privrednog sektora kako bismo im predstavili inicijativu i razgovarali o mogućnostima zapošljavanja osoba s invaliditetom. Smatramo da je neophodno i potrebno otvoriti razgovor i razjasniti sve nejasnoće i predrasude koje postoje u vezi s ovom temom. Vjerujemo da će mnogi poslodavci, uz adekvatne informacije i podršku, prepoznati prednosti inkluzivnog zapošljavanja i biti spremni da pruže šansu osobama s invaliditetom. Naš je plan da kroz ovaj sastanak i nastavak saradnje stvorimo bolji okvir za zapošljavanje i da dokazujemo da su osobe sa invaliditetom ravnopravne i vrijedni članovi radnog kolektiva.

Šta su naredni koraci u vašoj borbi i ključni ciljevi u narednom periodu?

Naši naredni koraci usmjereni su na određene akcije koje će doprinijeti uspostavljanju kvotnog sistema zapošljavanja osoba s invaliditetom u Brčko distriktu. Ključni ciljevi u narednom periodu uključuju sastanke sa poslodavcima, podizanje svijesti javnosti, Jačanje saradnje sa institucijama i iznošenje pozitivnih primjera. Naš cilj je omogućiti osobama s invaliditetom ravnopravan pristup tržištu da se osigura ekonomska nezavisnost. Vjerujemo da uz zajednički rad institucija, poslodavaca i nevladinog sektora možemo ostvariti ovu viziju.

Da li imate poruku za mlade osobe s invaliditetom koje se suočavaju s neizvjesnošću u vezi sa zapošljavanjem?

Moja poruka mladima sa invaliditetom koji se suočavaju s neizvjesnošću u vezi sa zapošljavanjem jeste – ne odustajte! Svjesni smo da je put do zapošljavanja pun prepreka, ali to ne znači da treba odustati i da ne zaslužujete jednake prilike kao i svi drugi. Pokušajte, razvijajte svoje sposobnosti, obrazujte se i tražite šanse, jer vaše vrijednosti nemaju manju vrijednost zbog invaliditeta. Vaš doprinos društvu i radnom tržištu je jednako značajan. Borimo se da stvorimo bolje uslove i obezbijedimo sistemsku podršku kako bi poslodavci prepoznali potencijale osoba sa invaliditetom. Važno je da budete hrabri i uporni, da vas ne obeshrabri prvi odbijen posao. Vi niste sami u ovoj borbi – zajedno možemo mijenjati stvari i izgraditi društvo u kojem će svaka osoba imati priliku za dostojanstven i samostalan život.

Na kraju, kako vi lično doživljavate ovu borbu? Šta vam daje snagu da nastavite?

Ovo doživljavam kao težak i istovremeno plemenit put ka društvu jednakih mogućnosti. Svjesna sam svih izazova i prepreka s kojima se suočavamo, ali svaki korak naprijed, mogućnost da svaka osoba s invaliditetom dobije priliku za rad, mi daje snagu da dovedemo ovu priču do kraja. 

Ja sam, kako volim reći, „jednom nogom“ u penziji jer imam preko četrdeset godina, i ovo za mene nije samo lična borba, već borba za mlađe generacije koje dolaze. Želim da budućim generacijama bude lakše nego što je bilo nama do ovog trenutka. Ne smijemo dozvoliti da mladi s invaliditetom prolaze kroz iste prepreke koje smo mi prolazili, da ostaju na marginama društva samo zato što sistem nije prilagođen njima. 

Snagu mi daju svi oni koji razumiju koliko je ova borba važna, mladi koji zaslužuju šansu. Vjerujem da zajedno možemo stvoriti inkluzivnije i pravednije društvo u kojem će svaka osoba, bez obzira na svoje sposobnosti, imati priliku da doprinese zajednici i živi dostojanstveno, a ne na marginama socijale.

I zato neću stati dok se ne usvoji Zakon o zapošljavanju osoba sa invaliditetom!

UG Vjera&nada i njeni partneri pozivaju sve građane, institucije i donosioce odluka da se uključe u napore za usvajanje ovog ključnog zakona kako bismo stvorili inkluzivnije društvo u Brčko distriktu BiH. 

Pratite brobu za uvođenje kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom u Brčko distriktu na FB STRANICI UDRUŽENJA.