Malim ali sigurnim koracima, Udruženje „Budi mi prijatelj“ uspjelo je dokoračati do svog cilja – otvaranje Inkluzivnog centra u Jablanici.

Mnogo je izazova bilo koje su uspješno prevazišli članovi Udruženja „Budi mi prijatelj“ na čelu s Edinom Husrep. Koliko roditelji djece s poteškoćama u razvoju mogu i jesu odlučni i uporni, potvrđuje i činjenica da su uspjeli potaknuti Općinsko vijeće Jablanica da poduzme potrebne mjere za dodjelu prostorija u kojem bi bio smješten Inkluzivni centar. Naime, na posljednjoj sjednici Općinskog vijeća Jablanica održanoj krajem prošlog tjedna, usvojena je Odluka o izmjenama Odluke o prodaji i davanju u zakup poslovnih prostorija. Prema zakonskoj regulativi, ova je Odluka morala biti prvo usvijena da bi se moglo krenuti dalje, odnosno da bi se nakon nje usvojila Odluka o dodjeli na korištenje prostorija. Prema najavama, ta bi Odluka trebala biti usvojena već na sljedećoj sjednici OV Jablanica koja je planira za kraj ovoga mjeseca. Budući da su do sada vijećnici poduzeli sve potrebne korake, za očekivati je i nadati se da će procedura biti provedena do kraja i da će u što kraćem vremenskom razdoblju Udruženje „Budi mi prijatelj“ useliti u prostorije koje će biti mjesto druženja i napretka djece s poteškoćama u razviju.

Općinsko je vijeće Jablanice krajem protekle godine iz Budžeta izdvojilo 20 000 KM za uspostavu i funkcioniranje Inkluzivnog centra. Dobra je vijesti i da su se do sada dobrovoljno javili pojedinci, firme i organizacije koji su ponudili svoju pomoć u novcu, radovima u Centru, donacijama. Sve to ohrabruje članove Udruženja koji će napokon u svojoj lokalnoj sredini imati mjesto gdje će njihova djeca s poteškoćama  u razviju moći provoditi kvalitetno vrijeme i s kojima će raditi stručno, educirano osoblje.

Važno je prostor opremiti adekvatnom opremom i aparaturom koja će biti od koristi za rad s djecom s poteškoćama i koja će im služiti kao poticaj za razvoj motorike, govora i jačanja socijalnih vještina. No da bi se kvalitetno radilo s djecom, potrebno je osigurati zaposlenje defektologa, psihologa, logopeda, okupaciono-radnog terapeuta. S djecom bi se, u ovisnosti od stanja i potrebe, radilo individualno i/ili grupno. Međutim, nije namjera zaustaviti se na tome. Dugoročni je plan proširiti kapacitete na način da se Centar opremi i senzornom i relaks sobom. Sve su to za sada ideje, ali poučeni iskustvom i odlučnošću roditelja i članova Udruženja, za vjerovati je da će se ovi naumi pretočiti u djelo. 

Iako se često naglasak stavlja na djecu s poteškoćama, što jeste izuzetno važno, važan je još jedan segmen postojanja Inkluzivnog centra. Taj će Centar biti ujedno i mjesto okupljanja roditelja koji najbolje razumiju jedini druge i kao takvi mogu si pružiti utjehu, razmijeniti iskustva, proširiti saznanja i vrijedne informacije. Izuzev toga, za vrijeme koje će djeca s poteškoćama boraviti u Inkluzivnom centru, roditelji će imati priliku posvetiti se sebi i svom mentalnom zdravlju što je prijeko potrebno kako bi bili u mogućnosti na što bolji i adekvatniji način pružiti potrebnu pažnju svim članovima obitelji.

Razumijevanje koje su pokazali vijećnici Općinskog vijeća Jablanica i koji su u relativno kratkom vremenskom razdoblju poduzeli potrebne aktivnosti da bi Inkluzivni centar zaživio, primjer je dobre prakse i suradnje organizacija civilnog društva s vladajućim strukturama. I pohvalno bi bilo kada bi se i druge lokalne zajednice ugledale na ovakvu suradnju u Jablanicu te isti ili sličan model primijenili u svojim lokalnim sredinama – jer potreba je prijeka budući da u Bosni i Hercegovini živi 6,5% djece u dobi od dvije do devet godina sa nekim od oblika invaliditeta.