Za osobe s invaliditetom koje žive u Bijeljini, 2025. godina je donijela određene promjene. Naime, krajem protekle godine, Skupština Grada Bijeljina je usvojila Nacrt budžeta kojim je planirano 60.000 KM za usluge personalne asistencije. Na tu su vijest veoma pozitivno reagovali članovi bijeljinskih organizacija osoba s invaliditetom koji su pokrenuli inicijativu za uvođenje personalne asistencije. Međutim, u protekla dva mjeseca Budžet Grada Bijeljina još nije usvojen, a on je osnova da bi pravo na personalnu asistenciju bilo omogućeno.

Prethodno je, naime, Centar za socijalni rad Bijeljina izradio Pravilnik koji propisuje ko ima pravo na personalnog asistenta, ko može pružati usluge personalne asistencije, po kojim će se uslovima raditi i na koji će način biti finansirani. Pravilnik je usvojen a sljedeći korak na koji se čeka da Centar za socijalni rad Bijeljina učini jeste raspisivanje Javnog poziva. No, da bi Javni poziv bio raspisan, potrebno je da prije toga bude usvojen gradski Budžet. Kako doznajemo iz Centra za socijalni rad, Javni je poziv u pripremi i očekuje se da će biti završen te objavljen veoma brzo, uz uslov da do tada bude usvojen i Budžet Grada Bijeljina. 

Jasno su propisana pravila ko se uopšte može prijaviti na Javni poziv pružatelja usluge personalne asistencije. Uslovi koje je propisalo Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske su veoma strogi te podrazumijevaju da organizacije civilnog društva imaju adekvatne prostorne kapacitete, kao i uposlenog defektologa, psihologa, pravnika i/ili socijalnog radnika na puno radno vrijeme. Sve to, naime, dodatno otežava organizacijama da se prijave na Javni poziv dok korisnicima umanjuju izglede da ostvare pravo na personalnu asistenciji. Ovo je, ujedno, prilika za sve organizacije osoba s invaliditetom da pokušaju udruženim snagama odgovoriti na ovaj izazov koji bi pružio mnoge benefite svima kojima bi personalni asistent bio od velike koristi. U ovom je momentu usluga personalne asistencije na dohvat ruke te je potrebna dodatna podrška lokalne zajednice, Ministarstva zdravlja i socijelne zaštite Republike Srpske kako bi se ovo osjetljivo pitanje uspjelo realizovati.  

Slikovito prikazano, ukoliko je riječ o osobi koja nije u mogućnosti samostalo ustati iz kreveta ili se samostalno kretati, zadatak personalnog asistenta je na stručan način transferirati osobu iz kreveta u kolica, pomoći joj/mu prilikom oblačenja, obavljanu lične higijene, hranjenja. Uz to, asistent bi pomagao korisniku prilikom izlaska iz stana, odlaska na socijalna druženja, u prodavnicu, na fakultet, posao i slično. Osim fizičke pomoći koju bi pružao personalni asistent, postoje i primjeri gdje će korisnik dobiti asistenta za komunikaciju ili socijalizaciju. Osnovna zamisao jeste da se svaki korisnik, bez obzira na svoje fizičke nedostatke, može osjećati i funkcionisati kao svaka druga osoba. 

Zamišljeno je da Centar za socijalni rad, koji ima registar osoba kojima je potrebna personalna asistencija, nakon procjene stanja, odredi koliko sati dnevno je kojem korisniku potreban asistent za njegove dnevne potrebe i o kojim se potrebama radi. Svaki bi asistent s korisnikom radio određen broj sati, u zavisnosti od stanja u kojem se korisnik nalazi. Maksimalan broj sati koji može dobiti jedan korisnik na mjesečnoj osnovi jeste 100. Za finansiranje odnosno plaćanje personalnih asistenata zadužen je Centar za socijalni rad koji će po obavljenom poslu novac koji je osiguran iz budžeta prosljeđivati organizaciji zaduženoj za angažovanje personalnih asistenata. 

Za sada najveći teret pada na članove porodica. Međutim, unatoč ljubavi i empatiji koji članovi porodica imaju za osobu kojoj je potrebna pomoć, u velikom broju slučajeva to nisu edukovane osobe za poslove koje bi inače obavljao obučeni personalni asistent. Takođe, mnoge osobe kojima je potrebna pomoć često ostaju sami u svojim kućama zato što članovi porodica odlaze na posao. Zato su osobe koje se ne mogu samostalno kretati „osuđene“ na svoja četiri zida kao na čekanje da se neko od članova porodice koji o njima brine vrati s posla.

Inače, inicijativu za uvođenje personalne asistencije u Bijeljini već mjesecima vode lokalne organizacije osoba s invaliditetom, na čelu s Udruženjem žena sa invaliditetom „Impuls“. Kada personalna asistencija zaživi, Bijeljina će biti treći grad u Republici Srpskoj, nakon Banjaluke i Prijedora, koji pružaju usluge personalne asistencije osobama kojima ona olakšava i život čini kvalitetnijim. 

Ne prekidajte san osobama s invaliditetom i njihovim porodicama! Personalna asistencija je potrebna usluga. Sada ili nikada!