“Važno je raditi na razbijanju straha kod slijepih osoba i njihovoj motivaciji za samostalno kretanje. Samostalnost nema cijenu” - krilatica je Udruženja građana oštećenog vida Tuzla koji se zalažu za bolji položaj slijepih i slabovidnih osoba u FBiH.

Osobe s oštećenjem vida skoro tri decenije suočavaju se s ozbiljnim problemima u nabavci osnovnih pomagala. Bijeli štap, Brajeva mašina, govorni satovi, govorne budilice i čitači ekrana ne bi trebali biti luksuz jer se radi o osnovnim alatima za samostalnost slijepih osoba. Međutim, zbog složenih administrativnih procedura i neujednačenih kantonalnih propisa, mnoge slijepe osobe ostaju bez ovih prijeko potrebnih sredstava, a njih je prema podacima Saveza slijepih FBiH u ovom entitetu više od 2.000.

Ključni problem leži u činjenici da su pomagala za slijepe osobe u nadležnosti zdravstvenog sektora na kantonalnom nivou, što znači da prava na pomagala variraju od kantona do kantona.

Pored razlike u dostupnosti na pomagala po kantonima, problem predstavlja dostupnost na pomagala općenito u BiH kao i njihova visoka cijena. Većina pomagala se ne proizvodi niti prodaje u Bosni i Hercegovini, pa su slijepe osobe primorane da ih nabavljaju iz inostranstva, što dodatno povećava troškove. Neujednačena pravila otežavaju proces refundacije, a u mnogim slučajevima zavodi zdravstvenog osiguranja ne priznaju račune iz inostranstva.

Suočeni s ovim dugogodišnjim problemima, Udruženje građana oštećenog vida Tuzla zajedno sa Udruženjem slijepih građana Gračanica, Udruženjem slijepih Unsko-sanskog kantona i Udruženjem slijepih Hercegovačko-neretvanskog kantona, je pokrenulo kampanju za uspostavljanje jednakog prava na pomagala za slijepe osobe, kroz izjednačavanje kantonalnih listi ortopedskih pomagala u tri kantona, Tuzlanski kanton, Unsko-sanski kanton i Hercegovačko-neretvanski kanton. Cilj je da se kroz ove kantonalne liste obuhvate najprioritetnija pomagala koja su potrebna ovoj kategoriji društva.

Nejednako pravo slijepih osoba u Federaciji BiH na pomagala dugogodišnji je problem koji negativno utiče na kvalitet njihovog života. Kao i u drugim oblastima, prava je puno više na papiru nego u praksi od čega slijepe osobe nemaju nikakve koristi. Slijepe osobe koriste pomagala u obrazovanju, na radnom mjestu i u svakodnevnom životu. Ona ih čine manje ovisnim o članovima porodice i prijateljima. – istaknulo je Udruženje građana oštećenog vida Tuzla.

Pored jednakog prava na pomagala, želimo da ukažemo na potrebu za pojednostavljivanje procedura za ostvarivanje tog prava i na tehničku stranu gdje kupiti pomagala. – navelo je Udruženje građana oštećenog vida Tuzla u svom saopštenju za javnost.

Omogućavajući jednaka prava za slijepe i slabovidne osobe, napravit će se važan korak ka inkluzivnijoj zajednici u BiH.