Mario Crnković dugogodišnji je aktivist i predsjednik Udruženja „Green Team“ iz Novog Grada. Iako je u aktivizmu više od desetljeća, za BH javnost najviše je poznat po proaktivnoj i ustrajnoj borbi protiv odlaganja radioaktivnog i drugog opasnog otpada na nešto više od kilometar od rijeke Une. Naime, riječ je o namjeri da Trgovska gora, preciznije – mikrolokacija Čerkezovac, bude mjesto gdje bi se odlagao nuklearni otpad iz nuklearne elektrane Krško. Takvu je Odluku donio Hrvatski Sabor sad već davne 1999. godine. Čerkezovac se, inače, nalazi na samoj granici Hrvatske i Bosne i Hercegovine što znači da bi otvaranjem navedenog pogona bilo ugroženo stanovništvo ne samo Krajine, već cijele Bosne i Hercegovine, kao i Hrvatske. Upravo je Mario Crnković jedna od ključnih osoba u našoj zemlji koja je aktivizmom sa svojim istomišljenicima i kolegama pokrenula lanac reakcija te navela institucije na svim razinama vlasti da prepoznaju značaj rada nevladinog sektora, kao i da usvoje važne deklaracije i rezolucije. 

• Dugi niz godina bavite se aktivizmom i volonterizmom, te ste bili dijelom brojnih inicijativa. Ujedno radite u struci - u IT sektoru. Je li ljubav prema prirodi koju imate bila okidač da se počnete baviti ekološkim aktivizmom i koje su najvažnije lekcije koje ste naučili iz volonterizma?

"U volonterizam sam ušao praktično “dječije naivno”. Niti je ko od mojih prijatelja i kolega razmišljao o nekim velikim promjenama, niti sam ja. Jednostavno, za volontiranje smo se odlučili zbog želje da pomažemo. Od dječijih igrališta, parkova, postavljanja klupa, akcija čišćenja - svih tih stvari koje mogu učiniti tvoj grad boljim i ljepšim mjestom. Nije uvijek bilo ni lako ni jednostavno, ali završite akciju i vidite da je iza vas ostalo nešto lijepo, nešto konkretno, taj osjećaj ponosa i zadovoljstva su bili nešto što nas je sve guralo naprijed. Posebno mi je drago što smo uspjevali promijeniti poglede mladih. S vremenom smo se paralelno počeli priključivati i mirovnom aktivizmu, koji se u suštini svodio na razbijanju predrasuda koje imamo u Bosni i Hercegovini, na osnovu toga kako se ko zove, koje je vjere, nacionalnosti i slično. Još jedno jako lijepo iskustvo, jer taj osjećaj kada si dio nečega što će pomoći nekome da te ne gleda drugačije, zaista ima svoju posebnu vrijednost. To je nešto što i tebe koji si dio toga, formira kao osobu koja će sutra biti spremnija za život, ali i ovu „ludu“ realnost života u Bosni i Hercegovini."

• Najveći Vaš aktivistički poduhvat može se reći da je borba protiv odlaganja nuklearnog otpada na Trgovskoj gori. Dio ste i Ekspertnog tima BiH za to pitanje. Jesu li bosanskohercegovačka i hrvatska javnost, te politički akteri dovoljno svjesni kakve bi posljedice taj pogon uz rijeku Unu dugoročno imao za šire područje?

"Da mi je neko pričao da ću postati jedan od „istaknutijih aktivista“ kada je u pitanju zaštita životne sredine, ne bih mu vjerovao. Nisam to planirao. Kada smo saznali da neke neodgovorne interesne grupe iz susjedne Hrvatske žele da smjeste radioaktivne i druge opasne otpade na granicu sa Bosnom i Hercegovinom tj. neposredno uz rijeku Unu, u startu sam bio jedan od onih koji nije imao problem da kaže „ne” takvoj ideji. Ispostavilo se kasnije da je ova tema tražila sve ono što sam do tada naučio. Volonterizam kojim sam se bavio i poznavanje mladih iz svih dijelova BiH, pomogao je da se proširi glas o prijetnji koja se nadvila nad čitavom sjeverozapadnom Bosnom i Hercegovinom. Iskustva iz mirovnog aktivizma bila su i više nego važna jer zaštita životne sredine i zagađenje su termini koji ne poznaju administrativne ni bilo koje druge granice. Obzirom da sam zajedno sa kolegama iz Green Team-a, organizacije koju smo osnovali da bi naše djelovanje digli na viši nivo, bili na različitim obukama, to nam je pomoglo da razumijemo kako se boriti za naše pravo na život. Konstantno smo vršili afirmativni pritisak na donosioce odluka da su dužni da i oni brane naše pravo na život. Uspjeli smo izdejstvovati da od lokalnog do državnog nivoa imamo rezolucije i deklaracije koje su vezane za našu zajedničku borbu da odbranimo Krajinu od radioaktivnog otpada. Formirani su ekspertski i pravni timovi, pokrenute su i institucije u odbrani interesa BiH. Da li je dovoljno urađeno - nije, ali vjerujem da će biti urađeno dovoljno od strane svih nas, da odbranimo i Unu i Krajinu i živote preko 250 000 nas."

• Osim pozitivnih, vjerojatno ste doživjeli i negativne trenutke u aktivističkoj karijeri. Jesu li Vas takvi trenuci doveli do pomisli da odustanete ili ste nakon njih bivali još odlučniji u svojim borbama?

"Jedna od važnijih lekcija mi je bila da je vrijeme saveznik, a ne protivnik. Ako radiš nešto dobro, tvoje je samo da imaš kontinuitet i ambiciju, rezultat dolazi prije ili kasnije. Nestrpljivost po pitanju rezultata je jako loša stvar. Pored toga, lekcija za koju mi je najviše vremena trebalo je to da neće svi prepoznati ako radiš nešto dobro. Pa sve i da niko ne prepoznaje, ako radiš nešto dobro, trebaš to raditi jer ti vjeruješ u to i znaš da je ispravno! Zamka u koju nerijetko upadamo je da očekujemo da svi na dobre stvari gledaju sa odobravanjem. Ne funkcioniše to tako. Posebno mi je to teško padalo kada uradimo neku volontersku akciju i nađe se neko ko će omalovažiti trud ili urađeno. Da se razumijemo, volonterske akcije gdje smo radili prije 10+ godina su sada većinom nevidljive, ali popravkom igrališta, mi smo popravljali i sebe kao mlade osobe. Popravljamo se i dan danas. Na kraju krajeva, ostaje samo osjećaj za dobro i loše, gdje si radostan zbog toga što si bio dio dobrih stvari. Možda baš taj osjećaj za dobro i jeste glavni pokretač stvari. Kasnije dođeš do toga da je zaista najmanje bitno da li će neko pohvaliti ili kritikovati to nešto što se uradilo, da li će biti objavljeno negdje i koliko će lajkova pokupiti. Poenta je taj osjećaj zadovoljstva koji ćeš imati u sebi."

• Udruženje „Green Team“ na čijem ste čelu, do 2022. godine se bavilo temama koje su se ticale Novog Grada, no poslije toga se djelovanje širi. Osim na ekologiju, fokusirani ste i na obrazovanje i društveni aktivizam. Što to konkretno podrazumijeva?

"„Green Team“ je nastao kao reakcija na želju da se aktivizam digne na viši nivo u Novom Gradu, ali je sa vremenom postao nešto što prevazilazi aktivizam i Novi Grad. U suštini imamo tri smjera djelovanja. Prvi i najvidljiviji je suočavanje sa katastrofalnom namjerom da se radioaktivni otpadi smjeste uz rijeku Unu. U ovoj temi smo pokazali da “običan čovjek” može mnogo, pa i u ovako postavljenom sistemu. Došli smo do onog što je rijetko kada slučaj - a to je da je naš rad prepoznat od strane države, te sam ispred „Green Team“-a dio Ekspertskog tima Bosne i Hercegovine za ovaj slučaj. Pored toga, vrijedi pomenuti da smo nedavno bili dio organizovanja stručno-naučne konferencije na ovu temu, a u toku su pripreme za narednu. Drugi smjer se odnosi na saradnje između mladih. Tu smo posebno ponosni na pilot program „Rijeka“, koji je povezivao mlade iz različitih lokalnih zajednica i podsticao ih da se zajedno bave temama vezanim za prirodu uopšte i zaštitu životne sredine. Treća oblast se odnosi na obrazovanje. Volimo raditi sa ekološkim sekcijama, ali možda je važnije to što smo na mala vrata uveli ekologiju u vrtić u Novom Gradu. Nadamo se da ćemo polovinom naredne godine imati kompletiran edukativni program za najmlađe koji je univerzalno primjenjiv bez obzira o kojoj lokalnoj zajednici je riječ. Ukratko, nastojimo imati sistemski pristup stvarima, kreirati aktivnosti koje imaju smisla."

• Koliko je danas u našoj zemlji razvijen, važan i učinkovit aktivizam? Mogu li se akivisti boriti protiv, kako ste jedne prilike kazali - „zvanične politike nerijetko imaju različite prioritete u odnosu na prioritete građana“? I, na kraju, što biste poručili onima koji žele sudjelovati u promjeni društva na bolje, a ne znaju na koji način?

"Najlakše je sjesti skrštenih ruku i kritikovati. Zvanične politike zaista odudaraju od interesa građana, ali suština problema je da li će građani proaktivno reagovati na to ili će reakcija stati na ostavljanju „tužne reakcije“ na Facebook-u. Čini mi se da se često pravi mistifikacija od aktivizma ili volontiranja. Moralna dužnost svih nas je da, ako ne na dnevnoj bazi, onda na sedmičnoj, na mjesečnoj, da uradiš nešto dobro za ljude oko sebe. Svi bi mi voljeli da je svijet bolje i pravednije mjesto, ali pusti svijet, hajde mjenjaj stvari oko sebe pa koliko daleko stigneš. Splet okolnosti je učinio da moj aktivizam koji je podstaknut ljubavlju prema Uni i mom gradu bude nešto što je nijansu vidljiviji u odnosu na neke druge teme, ali poenta je raditi ono u šta vjeruješ. Nebrojeno je primjera da su aktivisti promijenili stvari na bolje. To nisu izolovani slučajevi, to je nova praksa. Nije sramota očistiti obalu rijeke. Nije sramota voljeti svoj grad na zdrav način. U značajnoj mjeri poremećen sistem vrijednosti vremena u kom živimo često stvara iskrivljenu sliku stvarnosti, da činiti dobro biva protumačeno kao slabost, a naprotiv, to je snaga; snaga koja nam treba ako hoćemo da od ovog prostora napravimo bolje mjesto za život. Možemo mi mnogo, samo je pitanje da li se želimo izboriti ili se odlučujemo za ono klasično „ćuti, ne talasaj”. Talasaj prijatelju, dok god ne bude dobro! "

I upravo bi posljednja rečenica, zaključak našeg sugovornika mogao biti poziv i ohrabrenje da svi budemo glasniji i odlučniji u borbi za naše bolje i ljepše sutra!