Udruženje mladih Forte, Udruženje građana invalida rada Općine Tešanj, Udruženje građana ''Sehara'' i Savez za sport i rekreaciju invalida Tešanj iz općine Tešanj već nekoliko mjeseci punom parom rade na kampanji "Jednake prilike, jednaki snovi" koja ima za cilj uklanjanje arhitektonskih barijera za slobodan pristup javnim prostorima osobama sa invaliditetom. Nedavno su ovi mladi ljudi postali korak bliže ostvarenju svog cilja, kada je općinski načelnik, Suad Huskić, potvrdio da je inicijativa za izdvajanje sredstava usvojena i dijelom uvrštena u budžet za 2024. godinu. Ovom odlukom, općina Tešanj je pokazala opredjeljenje da nastavi stvarati inkluzivno okruženje za sve svoje građane. Na to koliko je važna ova tema i rješavanje ovog problema ukazuje nam Sabina Gračić iz Tešnja, mlada žena koja živi sa 100% invaliditetom.

Zašto Inicijativa za uklanjanje arhitektonskih barijera za slobodan pristup javnim prostorima osobama sa invaliditetom? 

Kao osoba sa 100%  invaliditetom svakodnevno se susrećem sa arhitektonskim barijerama za pristup javnim prostorima, na samom početku kada sam ostala nepokretna te barijere su mi bile ogromne kako fizički tako još više psihički. Vremenom postala sam samostalnija, uz pomoć porodice i prijatelja većinu tih barijera sam savladala ali isto tako naišla na mnogo veće. Dobivši priliku za zaposlenje u jednoj privatnoj firmi u Tešnju kao referent računovodstva i administracije sam počela uviđati koliko moj grad ne računa na osobe sa invaliditetom. Nekoliko primjera koji obuhvataju moj opis posla a koje obavljaju za mene moji nadređeni ili kolege: Porezna uprava – prijava/odjava radnika, na primjer pristup je nemoguć jer se kancelarija nalazi na spratu (nemaju lift). Pošta - slanje pošte, u blizini postoji parking za invalide ali nije propisno ocrtan tako da ne postoji mogućnost da osoba u kolicima izađe iz auta, pješački prelazi nisu prilagođeni, ivičnjaci preveliki za prelaz kolicima. Općina - prelaz ulice zbog veličine ivičnjaka nemoguć, kao i sam prilaz do zgrade. Banka - prelaz ulice zbog veličine ivičnjaka nemoguć.

Zbog čega ste odlučili da budete dio ove priče?

Kada sam počela  volontirati u Centru za djecu sa posebnim potrebama u Tešnju počela sam uviđati sa koliko problema se njihovi roditelji svakodnevno susreću zbog nepristupačnosti javnim ustanovama, prilazima, itd. Roditelji sa djecom koja imaju posebne potrebe teško izlaze na kraj sa barijerama koje im težak život još više otežavaju. Nakon toga moje zaposlenje u privatnoj firmi je najviše uticalo na to da  pored toga što sam dobila priliku da radim i samostalno funkcionišem svi su mi kolektivno pomogli da ojačam psihički, pokazali mi da vrijedim i da postoji mjesto na planeti gdje ne postoji diskriminacija.

Koje bi to probleme, izazove i ograničenja, koje osobe sa invaliditetom imaju u svakodnevnom životu, riješilo uklanjanje barijera?

Uklanjanjem barijera bi se omogućio normalniji i kvalitetniji život osoba sa invaliditetom. Vjerovatno tada bi bila manja i diskriminacija u društvu, prepreke koje nosi invalidnost bivaju mnogo veće sa barijerama.

Koliko je ovo pitanje važno za Tešanj? Kakav je, prema Vašem mišljenju, trenutni status osoba s invaliditetom u Tešnju?

Ovo pitanje nije važno samo za moj grad Tešanj ovo pitanje bi trebalo da bude važno svakom pojedincu na planeti jer svi treba da imamo ista prava. Trenutni status osoba sa invaliditetom u mom gradu je trenutno veoma težak. Zamislite samo hoćete izaći u šetnju sa prijateljicom, a osoba ste koja koristi invalidska kolica, izađete iz auta i to je sve što možete samostalno uraditi, jer ostalo je nemoguće. 

Prema vašim saznanjima, koliko ima osoba sa invaliditetom kojima bi uklanjanje arhitektonskih barijera znatno uticalo na način života? 

Puno je osoba koje ja lično poznajem sa teškim fizičkim oštećenjem, djece sa posebnim potrebama koja koriste invalidska ili dječija kolica za kretanje. O njihovom broju najrelevantnije bi bilo da pitate neko od udruženja ili općinske organe. Uklanjanjem barijera znatno bi se uticalo na njihov društveni život kao i živote njihovih roditelja koji bi bez stresa, straha i strepnje mogli da izađu u grad sa svojom djecom.

Kako ocjenjujete odnos općine Tešanj prema kampanji? Koji su konkretni koraci preduzeti sa njihove strane i šta je do sada urađeno?

Što se tiče arhitektonskih barijera i  zdravstvene njege, ja sam nedavno na sastanku sa načelnikom općine Tešanj Suadom Huskićem razgovarala na tu temu i obećano mi je da će se neke arhitektonske barijere ukloniti, a ostali problemi koje nije moguće riješitit na taj način naći će se način administrativnim putem regulisati.

Koji su sledeći koraci ka rješavanju problema?

Sljedeći koraci su raditi što aktivnije na problematici i načinu rješavanja istih i buđenju savjesti građana.

Kako ocjenjujete generalni odnos građana prema temi u smislu prepoznavanja važnosti problema i pružanja podrške kampanji?

Uvijek se najmanje pružala podrška kampanjama kada su u pitanju slabije populacije, moj projekat koji je prikazao probleme sa kojim se osobe sa invaliditetom svakodnevno susreću u našem gradu očigledno je dopro do svijesti pojedinih građana pa su počeli da pružaju podršku. 

Možete li podijeliti sa nama kako zamišljate svoj idealan život u Tešnju? 

Idealan život... U mom slučaju za idealan život bi bilo dovoljno da ljudi prestanu sa diskriminacijom, diskriminacija je ta koja vas tjera da gledate u pod i govori vam kako niste važni, ubija nadu, volju, želju i snagu, a kada se to otkloni nema te arhitektonske barijere koja će vam biti važna.

Organizacije i pojedinci koji su dio ove inicijative sa velikim zadovoljstvom nastavljaju svoj rad, ističući važnost otvorene komunikacije i saradnje s lokalnom zajednicom za dalji uspjeh njihove inicijative. Pozivaju sve zainteresovane građane i građanke da prate budući razvoj njihovih aktivnosti te da se aktivno uključe sa svojim idejama, prijedlozima i podrškom. Vjeruju da će zajedničkim snagama ostvariti pozitivne promjene u svojoj sredini.