Kroz projekat „Unapređenje položaja djece sa smetnjama u razvoju i njihovih roditelja“, koji je Udruženje za pomoć licima sa autizmom „Djeca svjetlosti“ iz Banjaluke provodilo uz podršku projekta PRAGG, pokrenuta je inicijativa za ukidanje starosne granice od 30 godina koja je roditeljima njegovateljima uskraćivala podršku nakon što njihovo dijete navrši tu dob.

Višemjesečno zagovaranje, javne tribine, pravna podrška roditeljima i dijalog sa institucijama rezultirali su važnom sistemskom promjenom. Na posebnoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske usvojene su dopune Zakona o socijalnoj zaštiti Republike Srpske kojima je uvedeno novo pravo – dodatak i pravo na poseban dodatak za brigu o djetetu sa smetnjama u razvoju, namijenjen roditeljima nakon što dijete navrši 30 godina života.

Podsjećamo, kampanja je započela 2025. godine sa nizom zagovaračkih sastanaka i javnih tribina. Kroz ove događaje roditelji njegovatelji, stručnjaci, organizacije civilnog društva i predstavnici lokalnih zajednica ukazivali su na dugogodišnji problem sa kojim se suočavaju porodice djece sa smetnjama u razvoju.

Posebno snažan doprinos kampanji dali su sami roditelji, koji su kroz svoja lična iskustva pokazali koliko je nepravedno da podrška prestaje upravo onda kada potrebe njihove djece ostaju iste ili postaju još veće.

„Roditelj sam djeteta od 40 godina i nemam pravo na naknadu. Voljela bih da vidim tu osobu koja je donijela Zakon, da li je on procijenio da naša djeca ne smiju živjeti nakon 30. godina? Kako je dijete starije sve je teže, umjesto da nam više pomažu, oni nama odmažu!“, poručila je na javnoj tribini u Bijeljini Ika Stevanović, majka djeteta sa smetnjama u razvoju.

Tokom kampanje posebno je naglašavano da potrebe osoba sa smetnjama u razvoju ne nestaju prelaskom određene starosne granice, te da porodice ne smiju ostati bez podrške zbog administrativnih ograničenja. Kako su isticali iz Udruženja „Djeca svjetlosti“: „Naša misija je da obezbijedimo dostojanstven život osobama sa smetnjama u razvoju i 100% invaliditeta i nakon što navrše 30 godina, jer njihove potrebe ne prestaju s odraslom dobi. Naprotiv, tada postaju još izraženije.“

Usvajanjem dopuna Zakona napravljen je značajan korak ka pravednijem sistemu socijalne zaštite i unapređenju položaja porodica koje svakodnevno brinu o osobama sa smetnjama u razvoju. Ovaj rezultat pokazuje da zajedničko djelovanje građana, organizacija civilnog društva i porodica može dovesti do konkretnih promjena javnih politika i rješenja koja odgovaraju stvarnim potrebama ljudi.