Povodom Svjetskog dana socijalne pravde, dana koji svake godine podsjeća na važnost jednakih mogućnosti, uklanjanja barijera i stvaranja društva u kojem niko ne ostaje po strani, donosimo priču iz Breze – primjer kako lokalna zajednica može pokrenuti stvarne i održive promjene.

U tom duhu, predstavljamo razgovor sa Ilmom Omerhodžić, predsjednicom Udruženja Centar pozitivne prakse, koje je uz podršku PRAGG-a pokrenulo inicijativu „Daj prednost i kada (ne) vidiš razlog“. Ova inicijativa je nastala iz potrebe da se svakodnevni život porodica koje brinu o osobama s poteškoćama u razvoju učini dostojanstvenijim i praktičnijim. Iako se o pravima ovih porodica često govori, praksa je pokazala da u svakodnevnim situacijama razumijevanje i podrška često izostaju.

Ova lokalna ideja prerasla je u primjer dobre prakse koji pokazuje kako saradnja civilnog društva, lokalne vlasti i privatnog sektora može donijeti konkretne promjene u zajednici.

Posebno značajan iskorak napravljen je u javnim ustanovama i preduzećima kojima je osnivač Općina Breza gdje je zahvaljući inicijativi uvedeno prava prvenstva za roditelje/staratelje djece i osoba sa poteškoćama u razvoju. Jako je značajno i to što su se u kampanju uključile i lokalne firme koje su same izrazile spremnost da uvedu praksu davanja prednosti porodicama sa djecom ili odraslim osobama s poteškoćama u razvoju.

Šta je bio glavni problem ili situacija u svakodnevnom životu porodica sa osobama s poteškoćama u razvoju koji vas je motivisao da pokrenete ovu inicijativu u Brezi?

Porodice koje imaju djecu sa teškoćama u razvoju su vrlo često dolazile u situacije da čekaju u redovima u svim uslužnim objektima, što im je dodatno otežavalo cijelu, ionako tešku situaciju, jer za većinu porodica svaka minuta u kojoj je njihovo dijete samo je veoma važna. Neprilagođenost i daljina parkinga od samog uslužnog objekta su roditelje dovodili u stanja dodatne brige i stresa, s obzirom na to da se djeca sa teškoćama ne mogu sama regulisati niti paziti. Sama ideja za inicijativu je došla od roditelja koji su prepoznali da bi im prednost u redovima itekako olakšala svakodnevnicu. 

Kako je izgledala situacija prije početka kampanje, posebno u kontekstu korištenja javnih usluga i odnosa lokalne zajednice prema ovim porodicama?

Prije inicijative, nije bilo nikakvih službenih obavještenja o prednosti ovih porodica. Porodice koje imaju djecu sa očiglednim teškoćama su i dobijale prednost, posebno ukoliko je dijete nemirnije, međutim u posljednje vrijeme je i u našoj zajednici uočen porast djece sa autizmom koji nije vidljiv “na prvu” te smo isključivo i zbog ovakve djece i porodica pokrenuli ovu inicijativu. 

Jedna od specifičnosti ove inicijative jeste podrška lokalnih kompanija poput apoteka i prodavnica inicijativi. Kako ste došli do te ideje i kakve su bile prve reakcije privrednika?

U suštini najviše poteškoća u redovima i jeste u kompanijama kao što su BH Pošta, BH Telecom, apoteke i sl. Prvobitno nismo očekivali toliko pozitivnih odgovora na naš poziv da daju prednost porodicama sa djecom sa poteškoćama. Prvi pozitivni odgovor je bio od Apoteka Sarajevo, a onda su se priključile i druge privatne kompanije, manje i veće. Ono što je zanimljivo jeste da je većina kompanija samoinicijativno tražila da se priključi kampanji i da podršku. 

Šta se, po vašem mišljenju, promijenilo u ponašanju lokalnih firmi i zaposlenih nakon uključivanja u inicijativu koju ste pokrenuli uz PRAGG podršku?

Dosta vlasnika kompanija, posebno onih lokalnih, nam se javilo sa svojim inicijativama za podršku. Otvorile su se neke ideje koje možda i realizujemo u narednom periodu, ali mislim da je prije svega, “proradila” empatija kod ljudi, jer su možda kroz sve aktivnosti shvatili da u ovako malom gradu imamo ipak značajan broj osoba sa teškoćama, te da su njihovi životi veoma izazovni i komplikovani. 

Da li ste primijetili promjene i kod samih građana, u načinu razmišljanja, razumijevanju potreba porodica sa osobama s poteškoćama u razvoju ili u svakodnevnoj komunikaciji?

Efekat ove inicijative i kampanje je najviše bio vidljiv kroz druge projekte koji su se dešavali paralelno sa kampanjom ili nakon nje. Igre mladih koje su se održavale u Brezi su stavile fokus na osobe sa teškoćama, kako kroz igre tako i kroz fotografije. Srednjoškolski projekti poput “Jedno dijete, jedan slatkiš”- akcije darivanja novogodišnjih paketića je stavio u fokus osobe sa teškoćama, jer su sami srednjoškolci iz Mješovite srednje škole “Mehmedalija Mak Dizdar” iskazali želju da idu u pravcu kampanje “Daj prednost i kada (ne) vidiš razlog” koja je završena puno prije Nove godine. Iz dana u dan nekako vidimo sitnije i veće primjere koliko su ljudi promijenili perspektivu i koliko osjetljivije gledaju na osobe sa teškoćama i njihove porodice. 

Kakvu je ulogu imala lokalna vlast u ovom procesu i da li je inicijativa koju ste pokrenuli uz PRAGG podršku, uticala na promjenu njihovog pristupa ovoj temi i koliko su rezultati ove inicijative doprinijeli lakšem svakodnevnom funkcionisanju porodica sa osobama sa poteškoćama u razvoju?

Podrška lokalne vlasti je bila ogromna. Bez bezuvjetne podrške načelnika Vedada Jusića i općinskog vijeća, inicijativa ne bi imala težinu i uspjeh koju je doživjela. Načelnik i članovi vijeća su zaista dali maksimalnu podršku, čemu je i dokaz usvojena inicijativa. Ali moram napomenuti da je među vijećnicima bilo i onih koji su bili spremni i finansijski podržati kampanju, iako nam to nije bilo potrebno. 

Koji je, iz vaše perspektive, najvažniji rezultat ove inicijative kada govorimo o dugoročnim promjenama u zajednici?

Mijenjanje predrasuda je najteži posao na svijetu, ali mislim da je Centar pozitivne prakse krenuo u pravom smjeru. Smatramo da je mijenjanje svijesti i osiguravanje sigurnije, inkluzivnije okoline najvažniji rezultat. Mada, naravno, otvaraju se i druge prilike i ideje i ljudi nas prepoznaju kao udruženje koje podržava osobe sa teškoćama i sada već ima nekih ozbiljnih ideja za još ljepše promjene u zajednici. 

Šta biste poručili drugim lokalnim zajednicama koje žele pokrenuti slične inicijative i koliko je važno uključiti širi krug aktera, a ne samo institucije?

Ovakve promjene moraju da uključuju širi spektar aktera i što je više uključenih, jača je promjena koja se dešava i sigurno će donijeti bolje rezultate. Vlast može da donese odluku, zakon, pravilnik, ali ako ljudi ne mijenjaju svijest i ako ne postupaju u skladu sa aktima, sve to će ostati samo blijedo slovo na papiru. 

Iskustvo iz Breze pokazuje da inkluzija ne počinje velikim strategijama, već malim, ali sistemskim koracima koji mijenjaju svakodnevicu ljudi. Kada se odgovornost podijeli između institucija, privrednika i građana, promjena postaje održiva i vidljiva. Inicijativa „Daj prednost i kada (ne) vidiš razlog“ tako ne predstavlja samo lokalnu kampanju, već model kako zajednice mogu graditi kulturu empatije, razumijevanja i stvarne podrške porodicama koje se suočavaju s dodatnim izazovima.

Dan socijalne pravde naglašava da socijalna pravda nije apstraktan pojam, već rezultat konkretnih odluka, solidarnosti i zajedničkog djelovanja. Upravo to predstavlja i vrijednosno jezgro PRAGG projekta: stavljanje ljudi u centar, podrška lokalnim inicijativama i njegovanje saradnje koja vodi ka sistemskim poboljšanjima.