U Cazinu, organizacije osoba s invaliditetom godinama su radile uz ograničena sredstva i bez stabilne podrške. Danas, po prvi put, sve članice Mreže invalidskih udruženja imaju osigurana budžetska sredstva, ali i institucionalni okvir za redovnu saradnju s gradskom upravom! To znači da je njihova uloga prepoznata na sistemski način, te samim time i veća sigurnost za organizacije – i kontinuiranu podršku za osobe s invaliditetom koje se na njih oslanjaju. 
 
Iako organizacije osoba s invaliditetom imaju ključnu ulogu u jačanju inkluzivnih zajednica, njihov rad je često ograničen nedostatkom dugoročnog finansiranja. Promjena u Cazinu je ostvarena kroz inicijativu pokrenutu uz podršku PRAGG projekta, čiji se pristup zasniva na osnaživanju lokalnih aktera, dijalogu i zajedničkom kreiranju rješenja, čime su organizacije osoba s invaliditetom pozicionirane kao ravnopravni partneri u razvoju zajednice. 
 
Dodatnu vrijednost predstavlja činjenica da je model iz Cazina već privukao pažnju drugih lokalnih zajednica u Unsko-sanskom kantonu, potvrđujući da uspješno podržane lokalne inicijative mogu postati primjer dobre prakse i izvan mjesta u kojem su nastale. 
 
Ovaj intervju sa predstavnikom Mreže invalidskih udruženja Cazin, Hasmirom Delićem, donosi priču o tome kako promjena pristupa može pokrenuti šire institucionalne promjene, ali i kako podrška poput one koju pruža PRAGG može pretvoriti lokalnu inicijativu u model koji inspiriše druge. 
 
1. Koji su bili ključni izazovi s kojima su se organizacije osoba s invaliditetom u Cazinu suočavale prije pokretanja ove inicijative? 
 
Organizacije osoba sa invaliditetom (OOSI) u Cazinu imale su problem manjka socijalnog dijaloga sa gradskom upravom. Postojala je komunikacija ali je bila veoma oskudna, kao i financiranje. Iako su neke OOSI imale svoje budžetske kodove, za njih su planirani mizerni iznosi koji nisu pokrivali ni najosnovnije troškove. Pored toga, sredstva su planirana po dobroj volji službi organa uprave bez ikakvog planiranja. 
 
2. Na koji način je inicijativa koju je pokrenula Mreža invalidskih udruženja uz PRAGG podršku, doprinijela promjeni pristupa donosioca odluka prema finansiraju i podršci radu organizacija osoba s invaliditetom? 
 
Mreža MIU Cazin prihvaćena je kao partner u svojoj zajednici za pitanja iz oblasti invalidnosti što se očituje u komunikaciji gradske uprave sa predstavnicima naših udruženja. 
 
Gradska uprava, samo gradonačelnik Cazina, izdao je pisanu saglasnost za glavne ciljeve kampanje:  
svaka članica mreže dobila je svoj budžetski kod sa povišenim iznosima (prije kampanje samo su dva invalidska udruženja imala svoje budžetske kodove sa iznosom od 2000 KM, u kampanji taj iznos je povećan na 5000 KM a nakon završetka kampanje u budžetu za 2026. godinu planirani smo da svaka članica mreže dobije po 7000 KM, dok su i preostale članice mreže dobile svoj budžetski kod)  
u budžet se dodaje novi kod sa iznosom od 10 000 KM koji je namjenski napravljen za projekte invalidskih udruženja 
šef kabineta gradonačelnika Cazina određuje se kao osoba za kontakt za otvoreni socijalni dijalog sa invalidskim udruženjima 
 
3. Možete li navesti konkretne promjene u ponašanju ili praksi institucija, građana, ali i organizacija osoba sa invaliditetom koje su se desile tokom ili nakon implementacije inicijative? 
 
Dolaskom novih projektnih investicija u naš grad, predstavnici naših udruženja su pozivani od strane gradske uprave kako bismo dali svoje prijedloge u svrhu zastupljenosti osoba sa invaliditetom u implementaciji tih projekata. Pored toga, traženo je da nominujemo osobu koja će biti sastavni dio tima za razmatranje zaključaka javnih rasprava Nacrta prostornog plana grada Cazina za sljedećih 20 godina.  
 
Nakon usvajanja budžeta za 2026. godinu u kojem je došlo do poboljšanja financiranja naših udruženja, kroz komunikaciju sa građanima koju su provodili članovi projektnog tima neformalno i formalno kroz svoje aktivnosti, primjećeno je pozitivno prihvatanje uspjeha naše kampanje.  
 
Udruženja koja su bila na rubu gašenja prije kampanje su se spasila, osnažila i postala konkurentna u projektnim aktivnostima, a njihovi članovi su postali vidljiviji i zadovoljniji u oživljenim uslugama koje dobivaju od svojih udruženja. 
 
4. Koliko je važno to što se kroz ovu inicijativu uspostavlja sistemska, a ne jednokratna podrška i kakav to uticaj ima na rad organizacija i same korisnike? 
 
Sistemsko rješavanje financiranja osnovnog rada i djelimično projektnih aktivnosti daje snagu invalidskim udruženjima da budu konkurentni za namicanje sredstava svojim projektima sa viših nivoa vlasti i drugih NVO, a naši korisnici koji koriste usluge preko udruženja postaju aktivniji članovi društva. 
 
5. Posebno je značajno to što je model iz Cazina pobudio interes drugih lokalnih zajednica u USK. Šta mislite da je ključno u ovom pristupu što ga čini primjenjivim i drugdje? 
 
Pristup ovom modelu proizlazi iz odredbi UN Konvencije o pravima OSI koju je BiH ratificirala, iz Federalnog zakona o OOSI i reprezentativnim OOSI , što je dalo dodatnu snagu i motiv i našim udruženjima i gradskoj upravi. Ovakav pristup donosi boljitak za cijelu zajednicu u smislu jačanja usluga prema OSI, boljoj kontroli utroška društvenog kapitala, uvidjevši opći boljitak i za korisnike i za donosioce odluka, kao i obavezu da će isto morati primjeniti u svojim zajednicama kad-tad jer je zakonski definisano i preuzetom međunarodnom obavezom. Imajući pozitivan primjer u našem gradu otpočela je prepiska i u drugim opštinama u USK-a. 
 
6. Da li ste već imali konkretne razgovore ili upite iz drugih sredina i kako vidite mogućnost širenja ovog modela? 
 
Imali smo razgovore u opštinama Velika Kladuša i Ključ. U Velikoj Kladuši, zahvaljujući postojanju odgovornih invalidskih udruženja i njihovih aktivista, veoma brzo se uspostavio sistem bez vođenja kampanje, dok za opštinu Ključ nastojimo još uvijek uravnotežiti odnose između OOSI. 
 
7. Iz današnje perspektive, šta smatrate najvećom promjenom koju je ova inicijativa pokrenuta uz PRAGG podršku donijela – ne samo u formalnom smislu, nego u načinu razmišljanja i djelovanja institucija I organizacija osoba sa invaliditetom? 
 
Kao prvo, razbili smo stereotip da se u malim sredinama ne mogu desiti velike stvari pokrenute od strane onih najslabijih, jer upravo ti najslabiji su svoj grad Cazin učinili prvom lokalnom upravom u USK-a a trećoj u FBiH koja primjenjuje ovaj sistem financiranja invalidskih udruženja. 
Sa našim donosiocima odluka i institucijama uspostavili smo socijalni dijalog kroz koji su uvidjeli da u nama imaju partnere, da nismo teret društva, već netko tko aktivno pomaže svoju zajednicu i korisnike i time stvara pozitivnu sliku svoje zajednice. Invalidska udruženja su uvidjela da pojedinačno samoinicijativno djelovanje ne donosi sistemska rješenja i uvidjela su značaj sistemskog rješenja koje je jedino održivo. 
 
8. Koju biste poruku poslali drugim lokalnim zajednicama koje razmišljaju o unapređenju položaja osoba s invaliditetom kroz slične sistemske mjere? 
 
Pozivamo vas da prepoznate i uvažite doprinos osoba s invaliditetom i njihovih organizacija u izgradnji inkluzivnog društva. Dugoročno, transparentno i sistemsko finansiranje udruženja osoba s invaliditetom nije samo ulaganje u organizacije, to je ulaganje u dostojanstvo, jednakost i ravnopravnu participaciju svih građana. 
 
Pozivamo sve jedinice lokalne vlasti da: 

• Uključuju udruženja osoba s invaliditetom u proces planiranja, odlučivanja i implementacije politika.
• Uspostave mehanizme redovnog socijalnog dijaloga (npr. vijeća, forume, savjetodavna tijela). 
• Osiguraju transparentna i dugoročna sredstva za rad udruženja, ne samo povremena ili projektna. 

Iskustvo iz Cazina pokazuje da sistemske promjene najčešće počinju na lokalnom nivou, onda kada organizacije imaju znanje, prostor i podršku da zagovaraju rješenja, a institucije prepoznaju vrijednost partnerstva. Upravo takav okvir omogućio je PRAGG projekat, potvrđujući da promišljena podrška može rezultirati trajnim unapređenjem politika i kvalitetnijim uslugama za osobe s invaliditetom. 
 
Ako se ovaj model nastavi širiti, Cazin bi mogao ostati upamćen ne samo kao primjer uspješne inicijative, već i kao dokaz da inkluzivnije zajednice nastaju onda kada se saradnja zamijeni jednostranim odlukama, a sistemska rješenja kratkoročnim mjerama.